Afan Habibović iz Visokog ima 17 godina i ide u treći razred saobraćajne škole. Voli sport, trenirao je od treće godine karate, zatim jedno vrijeme gimnastiku u Sarajevu, ali je bilo naporno putovati na treninge pa je prešao na rukomet u Visokom. Bio je spretan i brz, zbog toga se odlučio ozbiljno baviti rukometom.
Dobro mu je išlo prve dvije godine, do prvih problema sa ispadanjem lopte i nesvjesticama pri nekim vježbama. Tada je krenula borba sa opakom bolešću.
“To su i bili prvi simptomi bolesti, ali nismo to tada znali, jer poslije svih nalaza su nam rekli da će to prestati u pubertetu. Onda sam počeo imati probleme u školi sa koncentracijom i rukopisom. Nakon nekoliko dana sam ostao u bolnici i odmah imao pripremu za operaciju u Sarajevu.”
Poslije operacije Afan nije mogao hodati i jedva je pričao, desna ruka i noga su bile nepokretne. Uslijedile su radioterapije i kemoterapije što je Afana još dodatno iscrpilo, trebalo mu je skoro dvije godine da završi bolničko liječenje.
“Bilo mi je bitno da se nečim bavim, pa sam između terapija išao na plivanje, jer je to bilo jedino što sam mogao uz fizikalne što sam radio samo na stolu. Bilo mi je teško u početku zbog mog fizičkog stanja, pa su mi roditelji donijeli mace u kuću, jer su znali da volim životinje i da će me to oraspoložiti barem malo. Poslije sam jos nabavio zeca, papagaja, guštera, a od prije imam kornjače i psa.”
“Danas sam hvala Bogu dobro što se tiče bolesti, ali još se oporavljam od posljedica operacije i terapija. Moja porodica, rodbina i prijatelji su mi bili velika podrška od početka. Dragi Bog mi je poslao olakšanje kroz puno posebnih ljudi koje sam upoznao u toku liječenja, koji su mi bili podrška na razne načine uz moje ljude koje sam znao od prije.”
Kada je Afan počeo da hoda sam prijatelji su ga nagovorili da ide na humanitarnu trku u Mostar i to mu je bilo prvi put da izađe javno da hoda sam, kako kaže svidjelo mu se pa je i nastavio da ide na trke i u drugim gradovima, jer su ga svugdje prihvatali.
“Još uvijek hodam, ali puno bolje, a siguran sam da ću uskoro i trčati neku trku jer jedan “kinez” je rekao da ću trčati ponovo.”
Afan je koristio jaja od preprelica za oporavak poslije kemoterapija, a i kad je završio liječenje nije odmah počeo jesti, nego je pio smutije sa jajima, nalazi su mu bili sve bolji i imao je više snage za svakodnevne vježbe i razne terapije.
“Poslije sam došao na ideju da nabavim prepelice, prodam nešto jaja i tako pomognem i roditeljima, jer je mama prestala raditi da bi mene svakodnevno vozila u Sarajevo na vježbe i razne terapije u početku i dva puta dnevno. Jaja se mogu kupiti u mini marketu Rosulje i u zelenari kod pošte, a ovim putem se zahvaljujem vlasnicima.”
Sve ostale informacije i narudžbe se mogu izvršiti na Afnov broj mobitela 061/567-911 ili Facebook i Instagram stranici PPD zdravlje i snaga.
“Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka nam je bilo velika podrška od početka i traje tako, pa sam ja odlučio malo njima pomoći koliko mogu na moj način, a i imam toliko podrške i pomoći od “posebnih” ljudi da ja sad kada mogu, hoću da pomažem drugim kojim treba.”
Jaja od prepelica Afan preporučuje sportistima, rekreativcima koji vode računa o zdravlju, djeci za rast i svima koji se oporavljaju od neke bolesti.
Afan je na kraju našeg razgovora iskoristio priliku da se zahvali svima što su od početka uz njega, onima koji kupuju jaja i koji su me podržali na bilo koji način, pa i pomislili na mene. Posebno se zahvaljuje “posebnim” koje je upoznao u toku liječenja.
(Visoko.co.ba/Ajla Čaušević)
