Ismar Aščalić i njegova porodica se već 22 godine bave plasteničkom proizvodnjom i proizvodnjom presadnica hibridnih sorti povrća. Godišnje proizvedu preko 50 hiljada presadnica i 15 tona svježeg povrća.
Porodica Aščalić iz Lješeva se već 22 godine uspješno bavi plasteničkom proizvodnjom, a godišnje proizvedu i preko 50 hiljada presadnica povrća. Ovo selo je smješteno u neposrednoj blizini magistralnog puta Zenica-Sarajevo, na području općine Ilijaš, što olakšava plasman te prodaju proizvoda na kućnom pragu.
Nakon ratnih dešavanja, vraćaju se u rodno mjestu i počinju se baviti poljoprivredom na otvorenom. Iako je otac Hikmet bio zaposlen, primanja su bila neredovna i nedovoljna za izdržavanje četveročlane porodice. Ozbiljnije se posvećuju proizvodnji povrća 1998. godine, kada Hikmet napušta svoj stalni posao, a dvije godine kasnije postavljaju i prvi plastenik koji su dobili kao donaciju.
“Tu počinje naš put u plasteničku proizvodnju koji traje više od dvije decenije, a planiramo nastaviti i dalje. Nakon što smo dobili plastenik, po prvi put se susrećemo sa hibridnim sjemenima, koji su u to vrijeme bili ekstremno skupi i lagano počinjemo s proizvodnjom veće količine presadnica”, za Agroklub priča Ismar Aščalić, Hikmetov sin, otac dvojice dječaka koji već aktivno učestvuju u porodičnom poslu.
Iako su i ranije proizvodili rasad za potrebe proizvodnje na otvorenom, za plastenik se odlučuju uzeti hibridna sjemena. S obzirom na to da su posijali veće količine, višak od 200-300 sadnica su bez problema rasprodali, kao i sve povrće uzgojeno u toj sezoni. To ih je navelo da iduće godinu proizvode i rasad za prodaju.
Posao je išao bez ikakvih problema, sav posijani rasad bi prodali, pa bi iz godine u godinu duplali količinu proizvedenog. Do sada je ta cifra porasla na 50 hiljada presadnica pikirane hibridne paprike, paradajza i krastavice.
“U međuvremenu smo kupili još dva velika plastenika, i zahvaljujući njima, moj otac i moja majka Azemina su othranili i odškolovali mene i sestru. To nam je bio glavni izvor prihoda, moji roditelji su dokazali da se od poljoprivrede može lijepo živjeti. Oni su stubovi ovog posla, a mi smo glavni pomagači“, ističe Ismar.
Njihovo porodično poljoprivredno gazdinstvo se postepeno povećavalo, najprije su kupili mali motokultivator, koji su kasnije zamijenili za veći, a onda i veliki traktor. U poljoprivredi ništa ne ide naglo, sve nastaje malim, ali upornim koracima. Iako su povećavali proizvodnju u zaštićenom prostoru, nikada nisu odustali od proizvodnje na otvorenom polju. Godišnje proizvedu 15 tona svježeg povrća, a prave i salate, ajvar i gotovu zimnicu za prodaju.
Većinu posla svakako obavljaju Himet i Azemina, s obzirom na to da su Ismar i njegova supruga u radnom odnosu. No, to ih ne ometa da rado pomognu poslije posla i vikendima, naročito u vrijeme berbe, kada u pomoć pristižu i kćerka i zet.
“Svake godine imamo sve više i više mušterija, jer se trudimo da osim sadnica kupcima ponudimo i savjete. Naša komunikacija se ne završava prilikom prodaje, rado se javimo i pitamo da li su zadovoljni i imaju li nekih problema u proizvodnji, veoma nam je važna ta povratna reakcija”, poručuje Ismar, te dodaje da im je prioritet kvalitet, a ne kvantitet, iako ih mušterije “tjeraju” da iz godine u godinu povećavaju i količinu proizvedenog povrća i presadnica.
(agroklub.ba)
