O Ilijašu i Ilijašanima u prvim danima povratka i reintegracije 29. februara 1996. godine u programu Radio Ilijaša razgovarali smo sa Nijazom Spahićem, pomoćnikom načelnika za boračko-invalidsku zaštitu, socijalnu zaštitu i raseljena lica Općine Ilijaš.
Na početku razgovora Spahić je čestitao svim građanima značajne i vrlo važne datume naše historije Dan općine Ilijaš i Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine poželjevši im zdravlje, ličnu sreću, kao i da svi svaki naredni praznik dočekujemo u prosperitetu.
Ilijašani su protjerani iz svojih naselja u kojima su živjeli nakon prvih vojnih dejstava u junu 1992. godine u Misoči, kao i nakon 9. novembra 1993. godine u Crnoj Rijeci.
–Svo stanovništvo bilo je protjerano i sklonište su potražili u susjednim gradovima, Brezi, Visokom, Kaknju, Zenici, Varešu, nešto manje u Olovu, Fojnici. Prema popisu iz 1991. godine u Ilijašu je bilo 10,5 hiljada Bošnjaka i oko 1700 Hrvata i svi su oni protjerani. Tokom rata Organ uprave, teritorijalna odbrana, odnosno 126. Ilijaška brigada, Ratno predsjedništvo, Logistički centar imali su sjedište u Brezi, prisjetio se Spahić.
Nakon četiri godine rata, Ilijaš je reintegrisan, a sedmicu prije reintegrisana je općina Vogošća i 29. februara 1996. godine ljudi su ponovo kročili na tlo rodnog grada.
–Dobro se sjećam 29. februara 1996. godine, kolone iz Breze, snijeg se topio, bilo je maglovito. Mi smo sa SFOR-om ušli u zgrade institucija. Zatekli smo jednu sumornu sliku opće devastacije, gomila smeća, vojnih vozila, devastiranih stambenih objekata, sve je djelovalo vrlo depresivno. Posebno je bio uništen gornji kraj, gdje je sve porušeno do temelja, objekti zdravstva, školstva, vjerski objekti, stambeni objekti, taj dio naš tada je ličio na Hirošimu. Objekti u samom gradu Ilijašu, Ljubnićima i Podlugovima gdje su živjeli Srbi ostali su sačuvani, iako u očajnom stanju.Proizvodni kapaciteti Željezare, Intal Bosne, Pilane Srednje bili su uništeni. Sjećam se da je tadašnji ministar MUP-a Avdo Hebib postavio tablu na zgradu Policijske uprave, zatim je stavljena tabla na zgradu Općine i počinje stvaranje uslova za početak novog života u Ilijašu, govori Spahić.
Stanovnici se presretni počinju vraćati u svoj grad, iako nisu mogli odmah u svoje domove i imanja koji su bili srušeni i spaljeni. Prvo se obezbjeđuju minimalni uslovi za smještaj povratnika, počinju i prve posjete UNHCR-a, humanitarne pomoći i 90 posto stanovništva vraća se iz izbjeglištva.
Kasnije počinje dodjela građevinskog materijala, donacija za implementaciju projekata povratka i 1997. godine počinje i povratak stanovništva na širem području Srednjeg.
S obzirom na to da je privreda uništena, nije bilo nijedne firme,zapošljavanje nije bilo moguće, šteta je bila ogromna i bila su potrebna ogromna ulaganja za stvaranje minimalnih uslova za normalizaciju života.
–Kada se samo pogleda ta slika Ilijaša od prije 26 godina, grada uništenog i depresivnog i današnjeg Ilijaša sa svom infrastrukturom, stambenim fondom, izgrađenim objektima zdravstva, obrazovnim objektima, sportskim i kulturnim, kao i privrednim objektima i sadržajima i uporedimo ta dva perioda, liči kao nešto iz rubrike vjerovali ili ne. Ilijaš danas ima sve uslove za život i sadržaje koji trebaju jednom građaninu, jednoj porodici.
U Ilijaš je došlo 8500 osoba koji su prognani iz svojih gradova, našli su svoj dom ovdje, integrisali se i danas su oni Ilijašani. Srbi, njih oko 11 i po hiljada, su napustili Ilijaš.
Iako Ilijaš i danas ima značajan broj nezaposlenih osoba jer nema nekadašnjih velikih industrijskih postrojenja, lokalna zajednica stvorila je sve pretpostavke za ulaganje i razvoj malih i srednjih preduzeća jer kroz Ilijaš prolazi autoput, regionalna cesta, željeznička pruga, u potpunosti su infrastrukturno opremljenje industrijske zone.
-Možda se moglo uraditi i više, jer uvijek može više i bolje, ali kad se objektivno pogleda lokalna zajednica stvorila je sve pretpostavke da Ilijaš bude mjesto ugodnog življenja i uspješnog poslovanja. Za Ilijaš su Dan općine Ilijaš i Dan nezavisnosti BiH značajni datumi koje moramo čuvati i njegovati i sjećati se kako i zbog čega su oni nastali, poručio je za kraj razgovora Spahić.
(radioilijas.ba)
