Danas u Varešu živi osam hiljada ljudi, manje nego što je nekada bilo zaposleno u željezari.
Nastavljeni su odlasci ljudi iz Bosne i Hercegovine, naročito mladih.
Našu zemlju, samo prošle godine, napustilo je oko 170 hiljada osoba, a skoro pola miliona je otišlo od 2013. godine. Jedan od primjera širom BiH je i Vareš, zaboravljen od svih. Iz Vareša odlaze i stariji i mlađi.
– Industrija je bila umorna i prije ratnih djelovanja, umorna željezara koja je napravljena prije sto i nešto godina. I tada je došlo do tih nesretnih sukoba i otišlo je, moće se reći, dvije trećine stanovnika, kazao nam je načelnik Vareša Zdravko Marošević.
Drastičniji odlazak stanovništva desio se 2019. godine kada je iz BiH otišlo blizu 57.000 građana.
U toku 2020. 85.000 osoba su preselile u inostranstvo. U Varešu se to konstantno dešava. Vijećnik Dario Dodig smatra da mladi ljudi generalno imaju malo inicijative.
– Više nije pitanje ni finansija ni nedostatka zaposlenja. Evo imamo situaciju da nam nedostaju radnici u svim branšama, da ne postoji majstor za vodovod, ne postoji moler, ne postoji električar. Mladi ne žele da se bave tim zanimanjima, ocjenjuje Dodig.
Sociološka Istraživanja pokazuju da građani žele sigurnije okruženje sa kvalitetnim obrazovanjem i zdravstvenim sistemom, te veće mogućnosti zaposlenja sa adekvatnim primanjima.
– Najveći problem je stanovništvo koje je u najboljoj dobi, radno sposobno stanovništvo, mladi ljudi, koji nakon školovanja žele brzo zaposlenje, a u BiH se prosječno čeka na posao pet godina, ističe sociolog Amer Osmić.
Načelnik Vareša kaže da su sela okolna prazna. Samo staro stanovništvo i to po jedno, dvoje živi u ljetnjem periodu.
– Sama riječ da u Varešu sada živi jedna trećina stanovnika i grad i sela su poluprazna. Kada je riječ o Okruglici, to je nekadašnja mjesna zajednica u sastavu 24 općina Vareša. Imamo mnogo sela gdje sad živi po pet ljudi, istakao je.
Ipak, da sve nije tako crno pokazuje mjesna zajednica Strice Zaruđe, Selo nadomak Vareša./
Trenutno ima osamdeset stanovnika, uglavnom radno sposobnih koji svoju djecu odgajaju upravo na selu. Olivera Franić ima dvoje djece. Iz Vareša se udala u ovo selo. Kažu da su svi ostvarili male privatne biznise od kojih pristojno žive.
– Ljudi naši, okolina je presudila da ostanemo ovdje. BiH je prelijepa za život, pitoma, normalna. Nažalost ekonomija i ovo što se dešava u politici su presudni faktori zašto mladi ljudi odlaze, kazala nam je Olivera.
Zdenko Franjić ima troje djece. Vatrogasac je, ali i vjećnik. A na selu proizvodi med. Smatra da je rad, rođaci i prijatelji ono što njega i njegovu porodicu čini srećnim./
– Mi jedni druge ovdje pomažemo, družimo se, pravimo male biznise, dopunjujemo se. Ja bih volio da djeca ostanu ovdje, da žive ovdje, a vidjećemo šta život nosi. Ja se nadam da će ostati, ja ću sve uraditi i pomoći da ostanu da formiraju svoje obitellji, poručio je Zdenko.
To je jedan svjetli primjer. Međutim, ostala sela su prazna i nepristupačna. U samom gradu, također, rijetko ćete sresti mladog čovjeka.
Statistika je neumoljiva, a Varešani nisu više optimistični. Kažu da je sam Vareš nastao kao industrijsko mjesto u vrijeme Austrougarske, gdje je spojio različite kulture. Mnogo očekuju od rudnika zlata. Kažu, možda opet ovo mjesto bude puno mladih ljudi i djece. Do tada, ispraćaju djecu u druge zemlje, trbuhom za kruhom.
Istragu donosi Jovanka Nina Todorović.
(okanal.oslobodjenje.ba)
