– Jedina mi je želja bila da imam njegov mezar i njegov nišan. Izgleda da neću dočekati. Koliko je još majki umrlo, a da nisu pronašle svoju djecu – govorila je srebrenička majka Hajra Ćatić koja je preselila na ahiret ne dočekavši da pronađe kosti svoga sina Nihada Nine Ćatića koji je ubijen prije 26 godina u srebreničkom genocidu.
“RS-u ide u prilog da ne pronađemo naše najmilije”
– Preselila je na bolji svijet naša Hajra Ćatić, heroina koja je 26 godina tražila istinu, čekala pravdu i nažalost preselila je na bolji i pravedniji svijet, a nije došla do pravde. Jedina želja joj je bila da barem pronađe kosti svoga sina Nine i da ga ukopa, da ima obilježje i da može da kaže da je Nino postojao. Kolika je god razlika između mrtvog i živog, veća je razlika između mrtvog i nestalog. Svaki čovjek kada umre ima pravo da ima svoje obilježje, a oni koji se ne pronađu, neće se zabilježiti da su živjeli. Iz manjeg bh. entiteta RS, koji se izgradio na samom genocidu, negiraju da smo imale djecu, da govorimo o brojkama, njima ide u prilog da mi ne pronađemo naše najmilije – priča nam Subašić i dodaje:
– Prema našoj evidenciji Udruženja majke enklava Srebrenice i Žepe, 570 srebreničkih majki je otišlo, preselilo na bolji svijet, koje nisu pronašle kosti svoje djece. Među njima je i Hajra Ćatić, a na nekoliko dana prije nje je preselila Fatima Huremović, majka iz Srebrenice kojoj su u agresiji i genocidu ubijena tri sina i muž. Svaka srebrenička majka želi samo dvije stvari, da pronađe kosti svoga djeteta i da zločinac izađe pred lice pravde.
Subašić naglašava da su im te dvije stvari uskraćene.
“Hajra nikada nije slala mržnju, nije tražila osvetu”
– Razlog je što oni koji su počinili genocid, koji su ga planirali i organizovali, pomagali, žele da smanje brojke, da utjeraju majke u laž da nisu ni rađale djecu, a kamoli da su ih imale. To je ono što je žalosno, ali mislim da Hajra koja je preselila veliki je gubitak ne samo za nas majke, već i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Hajra nikada nije slala mržnju, nije mrzila, nikada nije tražila osvetu. Uvijek je tražila samo jedno na što čovjek ima pravo, a to su istina i pravda – naglašava Subašić.
Sin srebreničke majke Hajre Ćatić Nino bio je ratni reporter iz Srebrenice čiji se glas posljednji put čuo 9. jula 1995. godine, kada su snage Vojske Republike Srpske (VRS) počele prodirati prema Srebrenici, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN). Bio je to apel za pomoć.
– Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano pristižu u bolnicu. U bolnicu je trenutno dovučeno 17 poginulih, 57 teže ili lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? – posljednje su Ninine riječi izrečene u eter.
Nikada nije pronađen.
Sa tugom u srcu i ne dočekavši pravdu, da pronađu kosti svoje djece i dostojno ih ukopaju, na ahiret su preselile mnoge srebreničke majke. Tako je u junu ove godine u 79. godini umrla Emina Merdžić kojoj su u genocidu ubijeni suprug i sin Azmir koji je imao 31 godinu kada je ubijen. Iako je prošlo gotovo 26 godina od genocida, Azmir nikada nije pronađen.
Šuhra, Kada, Zahida…, srebreničke majke
Srebrenička majka Šuhra Pašalić preselila je u martu 2015. godine ne dočekavši da ukopa nijednu kost sina Muhameda, ubijenog u genocidu počinjenom u Srebrenici, mjestu na istoku Bosne i Hercegovine (BiH), u julu 1995. godine.
Čekala je da ga sahrani uz drugog sina Mehmedaliju, pronađenog 2004. godine. S tom je željom umrla.
Kada Ramić iz Sućeske umrla je u decembru 2020. u svom rodnom mjestu nedaleko od Srebrenice. Tokom rata i genocida u Srebrenici, majci Kadi ubijena su četiri sina – Sabit, Dževad, Džemo i Mehmedalija.
U Osmačama kod Srebrenice, 14. septembra ove godine u 83. godini preminula je Zahida Delić, majka sina Juse Delića, kojeg su s još pet srebreničkh mladića, u Godinjskim barama kod Trnova u julu 1995. godine ubili pripadnici zloglasne jedinice “Škorpioni”…
