Sudbina Hajre Ćatić: Neuspješna potraga za kostima sina Nine i radijski snimak kao jedino sjećanje

Radijski izvještaj njenog sina, novinara Nine Ćatića, objavljen je samo dan prije genocida u Srebrenici. Izvještaj pun strepnje, postao je u međuvremenu simbol posljednjeg apela koji su stanovnici ovom malog mjesta na istoku Bosne uputili međunarodnoj zajednici i Ujedinjenim nacijama.”Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni se neprestano dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati(…). Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, Butors Gali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu više neće biti bitno”, naveo je Nino Ćatić u svom posljednjem javljanju iz Srebrenice.

Ipak, pomoć međunarodne zajednice nije stigla. Nino Ćatić je zajedno sa svojim sugrađanima 11. jula krenuo prema slobodnoj teritoriji, ali do nje nikada nije stigao.

“Sjećam se kako šest dana nije dolazio kući, a onda je 10. jula uvečer došao i rekao da se ja i njegov otac spremimo za Potočare, a da će on zajedno sa drugovima preko šume do slobodne teritorije. Kada sam sa suprugom 11. jula krenula za Potočare, svratila sam do pošte gdje je bilo sjedište radio-amatera i posljednji put vidjela svog sina. Rekao mi je: ‘Mama, vidimo se u Tuzli’. Pogledala sam u kolonu mladića i ne znam da sam ikad vidjela ikad išta ljepše. Odrastali su u ratu, pod granatama, ali im je Bog dao da budu tako lijepi da se to riječima ne može opisati”, govorila je 2014. godine Hajra Ćatić za Klix.ba.

Kosti sina, Hajra Ćatić nikada nije pronašla, a kako je vrijeme prolazilo nada za pronalaskom bila je sve manja i manja.

“Pronalaskom makar jedne njegove koščice ujedno bih u sebi pronašla i smiraj. Često odem na mezar supruga Junuza i oplačem u želji da i moj Nino ima svoj nišan. Ako ga ne pronađem, ako ne obilježim mjesto gdje počiva, sa njegovim imenom i prezimenom na nišanu, oni koji negiraju genocid u Srebrenici reći će da ga nikad nisam ni imala. To me ubija”, govorila je Hajra Ćatić u intervjuu iz 2020. godine.

Iako je u međuvremenu Međunarodni sud u Hagu presudama potvrdio da se u Srebrenici dogodio genocid, a bivši visoki predstavnik Valentin Inzko izmjenama Krivičnog zakona zabranio njegovo negiranje, mnogobrojne srebreničke majke i dalje tragaju za posmrtnim ostacima najbližih srodnika.

Ipak, brojne majke rezultate potrage nikada nisu uspjele dočekati. Sudbine Hajre Ćatić, Šuhre Pašalić i drugih ostale su tako obilježene potragama čiji rezultati nikada nisu došli.

(klix.ba)