U Bosni i Hercegovini, gdje je nakon rata pronađeno više od 1.000 masovnih grobnica, još uvijek se traga za više od 7.000 osoba. Amor Mašović, donedavni predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, koji je penzionisan prije nekoliko sedmica, govorio je o 30-godišnjem procesu traženja nestalih osoba u BiH.
Proces nestalih regionalni problem
Nada se da neće mirovati, iako je penzionisan, kada je u pitanju izuzetno važan proces, ne samo za porodice koje su izgubile najmilije, nego i za sveukupne odnose i unutar BiH i cijelog regiona, jer je proces nestalih regionalni problem.
– Pitanje rješavanja problema nestalih je veoma važno za proces pomirenja u regionu. Svjedoci smo vrlo zategnutih odnosa na relaciji danas susjednih republika Hrvatske i Srbije, upravo na pitanju nepronađenih nestalih osoba. To je top tema svih današnjih pregovora i razgovora između Beograda i Zagreba, a u novije vrijeme između Beograda i Priština. Ako se to pitanje ne bude efikasno rješavalo, bojim se da će tenzije rasti, frustracije kod porodica koje su izgubile svoje najmilije će također rasti i to će u jednom trenutku eskalirati do nekih granica koje je teško sada naslutiti – pojasnio je Mašović.
U državama bivše Jugoslavije još uvijek se traga za oko 12.000 osoba, od toga više od polovine na prostoru BiH.
Grupa za nestale osobe (GNO), koja je prošlog mjeseca održala sastanak u Podgorici, a u čijem radu su učestvovali i članovi Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, usvojila je niz mjera u svrhu jačanja regionalne saradnje koja za cilj ima pronalazak nestalih osoba za kojima se još uvijek traga na području zemalja bivše Jugoslavije. Prioritet je rješavanja “NN” slučajeva u mrtvačnicama širom regije, procedure za razmjenu podataka o nestalim i potencijalnim lokacijama tajnih grobnica, zajedničko učešće u ekshumacijama i kreiranje kvalitetnijeg zakonodavstva u cilju zaštite prava svih porodica.
Mašović je također prisustvovao sastanku u Podgorici. Dotakao se i procesa ispravljanja grešaka koje su napravljene tokom perioda kada nisu imali DNK laboratorije.
– U BiH je u pitanju više od 8.300 porodica, isto toliko žrtava, nestalih osoba, koje su vršile identifikaciju klasičnom metodom. Prepoznavali su odjeću, obuću, predmete, nakit, konfiguraciju, premortalne povrede… I tada smo napravili određene greške. Teško je sada govoriti u procentu koliko je to. To je važan proces koji stoji pred državama u regionu i gdje će biti iznimno potrebna pomoć udruženja porodica, jer su oni ti koji treba da objasne nekome ko je prije 25 godina prepoznao svoje dijete, da je možda napravio grešku – ispričao je Mašović.
Više od 1.000 masovnih grobnica u BiH
Tokom 30-godišnje potrage za nestalim, prisustvovao je velikom broju ekshumacija.
– Stručnjaci se ne mogu dogovoriti oko pojma masovne grobnice. Za neke od njih masovna grobnica je grobnica u kojoj leži više od jednog tijela. Neki smatraju da su to tri ili više od tri, neki misle da je sedam ili više od sedam. Prevladava stav da masovnu grobnicu predstavlja pet ili više tijela. Takvih grobnica je oko 750, a ako taj broj smanjimo na tri onda brojka dostiže oko 1.000 masovnih grobnica u BiH. Prisustvovao sam ekshumacijama velikog broja takvih masovnih grobnica, posebno u početnom periodu mog direktnog angažmana, kada smo uspostavljali sistem i kada je bilo bitno vlastitim primjerom povući sve druge da imaju profesionalan pristup tome – pojasnio je Mašović koji je u tom vrijeme bio predsjednik Državne komisije za nestale osobe.
U tom periodu je prvi ili drugi silazio u prirodne jame dubine i preko 50 metara.
– Do 2001. godine gotovo da sam učestvovao u ekshumaciji svake masovne ili pojedinačne grobnice. Kada se već podrazumijevalo ko sve silazi u jamu prestala je potreba za mojim direktnim fizičkim prisustvom u ili iznad grobnice. Ne znam tačan broj onih kojim sam ja prisustvovao. Neke su bile zahtjevne za obradu iz jednih, drugi iz drugih razloga. Bilo je komplicirano učestvovat u ekshumaciji na jezeru Perućac, imate pritisak vremena, jer su nam dali deset dana da pretražimo 52 kilometra lijeve obale Perućac i da se vratimo desnom stranom – podsjetio je Mašović.
Kako je kazao, imali su mnogo opasnih situacija tokom ekshumacije koja je ipak na kraju trajala više od dva mjeseca, jer su uspjeli produžiti rok.
– Jame same po sebi su uvijek opasne. Iz vlastitog iskustva ću svjedočiti o susretu s izgladnjelim vukom u jami koja je duboka oko 70 metara. Sam sam spušten na čeličnoj sajli. Sišao sam, okliznuo se i pao, a kada sam osvijetlio prostor vidio sam vuka koji je bio kost i koža. Druge su mi isto ostale u sjećanju, recimo jama Lanište 1996. godine, prva moja jama, žrtve iz sela Biljani. U dva sloja u jami pronađeno je 188 žrtava. Na kraju ekshumacije nalazimo i cuclu, a znamo da smo u potrazi za djevojčicom Amilom koja je imala deset mjeseci kada je ubijena s majkom i petogodišnjim bratom i još šest članova iz te porodice. Grobnica u Potočarima mi je ostala u sjećanju zbog novorođene bebe – Fatime Muhić – prisjetio se Mašović.
Svaka od tih grobnica, svaka od tih žrtava ostala je urezana u sjećanje i ostavila je neki trag. U grobnicama su nalazili pisma, poruke Međunarodnog crvenog krsta, dokumente…
Mašović je poručio da će potraga za nestalim trajati onoliko bude onih koji su zainteresovani da se pronađu osobe iz njihove blizine, a koje su nestale.
– Ali to nije samo jedna generacija, to će se vjerovatno prenositi i na naredne generacije. Ja sam jedan od tih iz te generacije koje je dotakla priča, jer je moj dajdža nestao tokom Drugom svjetskog rata. Do danas nema traga o njemu. Moja nena i majka su dok su bile žive pokušavale doći do nekih informacija o njemu – ispričao je Mašović.
Svjedočenja pred Tužilaštvom BiH
Oko tri decenije je, pored ekshumacija i procesa traženja nestalih, bio u stalnom kontaktu i s porodicama koje su tražile ili i danas traže najmilije. Kako je kazao, u “svojoj glavi ima toliko informacija i imena koje nisu nigdje na papiru”.
Mašović, iako je u penziji, na raspolaganju je kako udruženjima i institucijama tako i porodicama kada je riječ o procesu traženja nestalih osoba.
– Porodicama s kojim nisam stupio u direktan kontakt, koristim ovaj način da kažem da stojim na raspolaganju. Rekao sam i da stojim na raspolaganju da iskustvo od tri decenije, vještine i znanje koje sam stekao podijelim s onima koji će nastaviti ovaj proces i da nastavimo tamo gdje smo stali. Jedan od mojih daljnjih angažmana su svjedočenja pred Tužilaštvom BiH koja sam već započeo u nekim slučajevima, ali činjenica da sam penzioner neće me spriječiti da se odazovem na njihove pozive – stakao je Mašović.
Oslobodite se košmara
Govoreći o daljnjim koracima kada je u pitanju pretraživanje terena, ali i otkrivanje lokacija masovnih ili pojedinačnih grobnica, smatra da one koji znaju tačne lokacije u njihovom otkrivanju mogu potaknuti samo “oni s vrha”.
– Oni mogu biti potaknuti samo s vrha, od ljudi koji obavljaju najviše političke dužnosti u državi. Ljudi u Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara, Parlamentu BiH moraju izaći na ovaj način na koji ja danas razgovaram i pozvati ljude. Neki od njih to čine. Nažalost, oni koji bi mogli utjecati na najveću broj svjedoka to ne čine, a ne da ne čine nego rade i suprotno. Dakle, odgovaraju ljude od toga da svjedoče o onome što znaju. Onima koji su odgovorni za te grobnice daju nazive ulica, promovišu ih, daju im ordenje, nagrade. To je krivi put koji odvraća one koji su na rubu da progovore. Da progovore ne zbog grižnje savjesti ili pomoći svom komšiji nego da progovori da bi sebe oslobodio od košmara – poručio je Mašović.
U ovom trenutku u BiH se traga za još 7.604 evidentirane osobe koje su prošle kroz proces verifikacije.
– Moguće da će u budućnosti taj proces ići na gore i da će opadati. Opadat će jer od tih 7.604 osobe, koje se još uvijek aktivno traže, jedan značajan broj njih, po mom sudu oko 1.500 ljudi, je pronađeno i nalazi se u mrtvačnicama, ali zbog pogrešnih klasičnih identifikacija oni još uvijek nisu identificirani. Moguće je da će budućnosti, provođenjem projekata ispravke klasičnih pogrešnih identifikacija, broj padati sa 7.604 – rekao je Mašović.
Još jedna grobnica sa žrtvama Srebrenice
Mašović je govorio i o posljednjoj ekshumaciji na području općine Kalinovik, na lokalitetu Miljevina.
– Posljednja velika grobnica koju smo radili s još uvijek neutvrđenim brojem žrtava, ali pouzdano možemo reći da je najmanje devet, je na području općine Kalinovik, na lokalitetu Miljevina kod onih tunela i sve upućuje na to i možemo reći da imamo izuzetno jake indicije koje će se za koji dan pretvoriti u vjerodostojan podatak, da se radi o žrtvama genocida u Srebrenici. Vjerujem da se u više od polovine radi o žrtavama iz Srebrenice – istakao je Mašović.
Smatra da to još jednom potvrđuje onu tvrdnju “da su sve jedinice koje su učestvovale u genocidu na području Srebrenice dobile zadatak s vrha da moraju učestvovati u likvidacijama zarobljenika kako bi jedni druge držali u jednoj vrsti zavjere šutnje”.
