Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje i prigodnim obraćanjima, te vjerskim programom u Ljubini, obilježen je 21. juni – Dan sjećanja na 13 šehida Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su živote za slobodu dali u drugoj polovini juna 1995. godine na ratištu u operaciji deblokade Sarajeva.
Treći manevarski bataljon je 21. juna 1995. godine, u ranim jutarnjim satima, ovladao prvom linijom odbrane neprijatelja i dijelom komunikacije Srednje – Sarajevo. Isti dan u kasnim popodnevnim satima, uz jak kontra udar daleko nadmoćnijeg neprijatelja, a usljed izostanka dejstava ostalih jedinica, Treći manevarski bataljon bio je prinuđen na povlačenje uz velike gubitke: 13 poginulih, 12 teže ranjenih i 36 lakše ranjenih boraca. Bili su to najveći gubici tokom ratnog puta ovog bataljona. Sjećajući se tog događaja i poginulih boraca, na spomen obilježju okupili su se saborci iz Trećeg manevarskog bataljona, roditelji, djeca, braća i sestere, supruge poginulih, njihove komšije i prijatelji.
Prisutnima se u ime starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona obratio Mevludin Delibašić , te kazao da na ovom mjestu naviru sjećanja na dobre, hrabre ljude i teška vremena.
–Tačno je 26 godina od bitke za deblokadu Sarajeva. Od bitke od koje su borci Trećeg manevarskog bataljona Armije RBiH napravili podvig, probili agresorske linije, spustili se u korito Ljubine i ponosno koračali semizovačkom cestom. Na određivanju ovog zadatka nisu bili jedini, u sadejstvu sa drugim jedinicama trebali su nastaviti bitku i prodor prema Sarajeva, bili su na to spremni. Uslijedila je velika protuofanziva neprijatelja, naše pješadijsko naoružanje nije moglo adekvatno odgovoriti tenkovima i teškoj artiljeriji, a na Treći manevarski bataljon i ostale jedinice krenulo je više od tri hiljade vojnika iz Ilijaša i Vogošće, na par bataljona patriota krenulo je deset bataljona agresora. U odbrani dostignutih linija nisu imali nikakve šanse, ali su se borili. U toj borbi poginuli su heroji, naši saborci, drugovi. Pregovorima u Dejtonu dogodila se i deblokada Sarajeva, ali je istorija zapisala da je prvi korak u deblokadi Sarajeva, između ostalih, napravio i naš Treći manevarski bataljon. Vodio nas je komandant Dinka, uz njega i starješine komande i svi borci spremni da jedan za drugog daju svoj život, podsjetio je Delibašić zahvaljujući svima koji se sjećaju i cijene borbu pripadnika Trećeg manevarskog bataljona.
Poruku o važnosti sjećanja na herojstvo kakanjskih boraca naglasio je i načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević.
-Mogli su ovi heroji da ne budu u prvim redovima, ali oni su bili diverzanti, dobrovoljci, ustrajni borci za slobodu. Tog 21. juna bili su na ovom vrućem asfaltu i branili ga do zadnjeg otkucaja srca, oni su bili posebni i hrlili ka čovjeku, koji je bio namučen, ugnjetavan i ispaćen. Možda jednog dana dočekamo da njihova imena budu ispisana u centru glavnog grada na spomeniku svim borcima koji su sa vanjskog prstena opsade Sarajeva pokušali donijeti slobodu, možda glavni grad dobije trg ili ulicu oslobodilaca sa vanjskog prstena opsade. Bez obzira na to, moramo biti svjesni da će uvijek biti onih koji će prolaziti ovom cestom pogledati ovaj spomenik i zamisliti se nad žrtvom onih koji su nosili slobodu. Razmišljanje treba nama da nam bude svjetionik i putokaz kako se postaje istinski čovjek, koji umjesto lagodnog života bira odricanje žrtvu kako bi bio od koristi ljudima i zajednici, pa makar ta žrtva značila i rizik od gubitka života, kazao je načelnik Bajtarević.
O značaju sjećanja na šehide, govorio je i glavni imam Medžlisa islamske zajednice Kakanj Sulejman ef. Čeliković.
–Ovdje smo došli da se nadahnemo i da se motivišemo, da uzmemo snage od onih koji leže jer oni su živi i njihova snaga i borba i dalje traje među nama. Nikada neće otići šehid a da njegova snaga i žrtva ne pređe na drugoga. Oni su u najodabranijoj grupi koja može da bude. Oni su dali život za domovinu i vjeru, čast, toprak i porodicu. Država se brani krvlju, a izgrađuje znanjem, mudrošću, jedinstvom na svim poljima. Ovo je mjesto na kojem svake godine preispitujemo sebe, da kažemo da smo bolji nego lani, a jesmo li neka svako vidi sa sobom.
Na kraju je upriličen vjerski program, dova šehidima, kao i polaganje cvijeća na spomen-obilježju u Ljubini i spomen obilježju Crni labudovi.
(radioilijas.ba)
