U njihovom višestoljetnom iskustvu na ovim prostorima, franjevci i sufije mogu se nazvati istinskim, pa i, po mnogim mišljenjima, najkonzistentnijim čuvarima duhovnosti ovih prostora, duha Bosne.
No, ono što je važnije jeste da se i za jedan i drugi oblik duhovnosti, služenja Bogu, može vezati istinska težnja u smislu razvijanja duha tolerancije i zajedništva u ovoj zemlji.
Selo Vukeljići, udaljeno oko 13 kilometara od Fojnice, jedno je od najpoznatijih sufijskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Tekiju u Vukeljićima je u 18. stoljeću dao izgraditi šejh Husein-baba Zukić. I danas jednako okuplja derviše iz cijelog svijeta, željnih mistike i duhovnosti. Štaviše, Vukeljići su jedno od tri najpoznatija muslimanska dovišta u Bosni i Hercegovini.
Osim tekije, veliku ulogu u historiji ovog sela igra i medresa, koja je danas pretvorena u muzej u kojem se mogu pronaći važni podaci o porculanu iz Anadolije, umjetnosti obrade metala, kaligrafiji, o etnologiji. O dervišima, njihovom životu, muzici, simbolima.
Sada je ovo selo bogatije i za još jedan muzej i sahat-kulu, koje je dao izgraditi bh. novinar Salem Šehović, kako bi generacijama koje dolaze ostavio neizbrisiv pečat svog postojanja, te sačuvao bh. tradiciju od zaborava. Odrastao je u šejhovskoj, a potom i u derviškoj porodici.
Njegov čukundjed, spomenuti Husein-baba Zukić, pamti se kao prvi graditelj tekije u selu. Odrastao je u porodici s još osmero braće i sestara. Kada je imao samo šest godina, preminuo mu je otac Edhem, pa je brigu o brojnoj porodici preuzela majka Fatima.
Osamnaeste večeri ramazana Salem Šehović je na iftaru u muzeju i sahat-kuli ugostio fra Mirka Majdandžića, gvardijana samostana u Fojnici.
“Ako nas je stvorio jedan Bog i nastali smo od jednih roditelja, mi smo braća i sestre. Trebam li mudrovati išta više? Bude li vremena da se braća i sestre između sebe posvade, bude. Nas je mater rodila osmero, šestero nas je živih. Sa rođenim bratom i sestrom znao sam aw posvaditi, ili se ne složimo. Ali, hajmo ponovo, sutra tražimo rješenje. Mi smo braća i sestre. Šta trebamo, uraditi, željeti i činiti dobro jedni drugima… Bosna je dženet, raj…”, kazao je uz ostalo fra Mirko, koji je u društvu Salema, uoči iftara i zasvirao na gitari, upućujući pjesmu našim zemljacima raseljenim diljem svijeta.
“Nema meni do mog kraja, nema meni do mog raja…”.
Na kraju je Salem poklonio fra Mirku suru Ja’sin, na čemu se on iskreno zahvalio.
Komentari na ovaj susret bili su izuzetno pozitivni. Neki su kazali da je ovo prava BiH. Lijepa je ovo slika bosanskih vrijednosti i Bosne u kojoj “nikada zvono nije smetalo ezanu, a ni ezan zvonu”.
Jer, i to je Bosna i Hercegovina!
(radiosarajevo.ba)
