Bosna i Hercegovina je u procesu vakcinacije protiv korone pusto ostrvo i to bi mogla ostati još dugo. Entitet RS je nabavio simboličnih 1.000 vakcina, a Federacija BiH još ništa. Prvi čovjek državne vlasti Zoran Tegeltija kao da svoj posao radi honorarno, a u međuvremenu nam prijete novim mjerama.
Kada se podvuče crta, dolazimo do zaključka da nadležni u BiH u borbi protiv panedmije samo to i znaju uraditi. Zaprijetiti i nametnuti nekakve mjere. To što ni sami nisu sigurni koliko te mjere imaju efekta, kako će se odraziti na ekonomiju i slično, je drugi dio priče.
Sve što su građani dobili u posljednja četiri mjeseca je prebacivanje krivice na nekog drugog. Svi su krivi za nesposobnost onih koji su trebali nabaviti vakcine za svoje stanovništvo, samo oni sami nisu.
Nema ni populizma
Dok je državna vlast u svim zemljama vodila bitke za nabavku vakcina, bh. državna vlast je kao u hibernaciji poručivala kako smo se pretplatili na tamo neki Covax, zajednički mehanizam za nabavku vakcina. BiH je spavala dok su gotovo sve druge zemlje na razne druge načine vodile borbu da direktno kupe barem određene količine.
U regiji smo tako slušali poruke Aleksandra Vučića koji je, iako populistički, svoje građane umirivao porukama da “ga niko ne pita odakle mu novac i kako nabavlja vakcine”. Zoran Milanović je nedavno poručio da bi vakcine kupio i od čečenske mafije. U BiH nismo imali čak ni tu vrstu populizma. Vlast je spavala, ista ona vlast koja je hitnu nabavku respiratora i mobilne bolnice u RS-u u aprilu prošle godine pravdala haosom na svjetskom tržištu i velikom borbom zemalja da za sebe osigura što više opreme.
U Izraelu je 50 posto stanovništva dobilo bar jednu dozu vakcine. U Srbiju svake dvije ili tri sedmice dolaze nove količine vakcina. U opticaju su ruska, kineska, vakcina kompanije Pfizer i sada i Astra Zeneca. Mnoge zemlje već ublažavaju mjere jer vakcinacija daje rezultate.
BiH nema ništa od toga i dugo bi mogla ostati crna rupa, s poharanom ekonomijom, ali i opcijom zabrane putovanja zbog nedovoljne vakcinacije stanovništva.
Brojevi novozaraženih u BiH su počeli padati od početka 2021. Nadležni nisu mnogo objašnjavali zbog čega je to tako, osim što su se ponekad stidljivo hvalili da im mjere daju efekta. A i tada kao i danas granice su otvorene, dijaspora je dolazila, skijališta su radila, a broj osoba u restoranima (30) malo gdje je poštovan. Danas, kada brojevi ponovo rastu, imamo suptilne prijetnje da su moguće nove mjere, restirkcije i ograničenja. Dakle, nadležni koriste jedno te isto oružje u borbi protiv pandemije, zanemarujući da vakcine na svjetskom tržištu postoje već skoro tri mjeseca.
Kao da je 2020.
U BiH kao da je proljeće 2020. i kao da se tek upoznajemo s pandemijom. Predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija je nametnuo stanje hibernacije. Državna vlast nije bila u stanju promijeniti dvije rečenice u zakonu i omogućiti efektniji i brži proces nabavke vakcine.
Državna ministrica civilnih poslova Ankica Gudeljević je svoj posao svela na primanje donacija, među kojima imamo čak i dva frižidera za čuvanje Pfizerove vakcine (-80). Iste one vakcine koja se sada može čuvati i na temperaturama do -20 stepeni. Dakle, razvoj vakcine je u međuvremenu unaprijeđen, a BiH nije nabavila ni one prve doze.
Određeni niži nivoi vlasti su se zalijetali i slavodobitno najavljivali da kreću u direktnu kupovinu. Ipak, realnost ih je brzo vratila na dno. Zakoni, procedure i propisi. Sve su to kočnice i opravdanja zbog kojih danas ponovo dobijamo poruke da nam prijete nove restirkcije, da se pune izolatoriji, da su građani krivi, samo nije kriva vlast. A u ovom slučaju država je itekako kriva jer je ugrozila zdravlje građana.
(klix.ba)