“Ko uradi dobro djelo, bit će desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrdavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (Sura En’am, 160.)
Ovaj ajet nam govori o osnovnom principu kojeg Allah primjenjuje prema ljudskim djelima i postupcima. Za dobro djelo Uzvišeni Allah desetorostruko nagrađuje a loše kažnjava samo onoliko koliko je ono teško. Tu se vidi očita Allahova milost, ali tu nije kraj Allahove milosti jer u nekim slučajevima Allah još bolje i više nagrađuje.
Tako se u 261. ajetu sure El-Bekare kaže: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Sura Bekare, 261.)
Iz ovog ajeta se vidi da nagrada za dobro djelo, u ovom slučaju za udjeljivanje na Božijem putu, biva uvećana i do sedam stotina puta, a na kraju ajeta se kaže da Allah nekim daje više i od toga.
Na današnjoj hutbi želim spomenuti tri djela ili postupka za koja je nagrada veća i od sedamstotina puta, a kolika je ona to zna samo Milostivi Allah. Spominjemo ih s ciljem da ih u ovim mubarek danima što više i češće radimo i primjenjujemo.
Prvo od ta tri dobra djela jeste post:
Buharija bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik rekao: “Svako čovjekovo djelo se umnogostručuje, za dobro djelo desetorostruko do sedam stotina puta. Uzvišeni Allah kaže: “Osim posta, On je moj i Ja ću za njega (posebno) nagraditi.” Iz ovog hadis i kudsijje vidi se da je nagrada z apost posebna tj. da je ona znatno veća od uobičajene nagrade za druga djela koja se kreće od deset do sedam stotina puta više.
Drugo vrsta dobrog djela jeste strpljivost ili sabur:
S obzirom da neki pogrešno razumiju sabur ili strpljivost bitno je naglasti da je sabur smireno prihvtanje svih životnih situacija, vjerujući da nam je to Božija odredba, ali istovremeno i nastojanje da se ta situacija prevaziđe na najbolji mogući način. Čudno je da neki misle da islam preferira patnju samu po sebi, kao da je u islamu patnja sama sebi cilj, a to nije tako.
Buharija bilježi od Enes ibn Malika da je Allahov Poslanik vidio jednog straca kako hoda između svoja dva sina, pa je u pitao šta je ovome: “Zavjetovao se de će pješice otići da obiđe Kabu”, rekoše ashabi. “Allahu nije potrebno to što ovaj čovjek samog sebe kažnjava, reče Allahov Poslanik i naredi mu da uzjaše.”
Postoje tri vrste sabura, ili u tri oblasti se manifestuje sabur.
Obično mislimo samo na poteškoće, probleme, bolesti i sl., ali to je smo jedan aspekt u kojem trebamo pokazati svoju strpljivost koja će od Allaha biti nagrađena. Ovo polje je najupečatljivijje i najbolnije se osjeti, pa obično mislimo da se samo tu manifestuje sabur. Ebu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik je rekao: “Šta god potrefi muslimana: briga, tuga, neprijatnost pa čak i trn koji ga ubode, Allah mu zbog toga oprašta grijehe.”
Drugo polje u kojem se pokazuje strpljivost je strpljenje u ibadetima, da bi se izvršavale osnovne odredbe islama potrebno je odricanje i zalganje. Post, ustajanje na rani sabah, redovno obavljanje namaza, isl. “Naredi čeljadi svojoj da obavljaju namaza i ustraj (budi strpljiv) u tome.” (Ta ha, 132)
Treći vid strpljivoti jeste strpljivost od griješenja tj. čovjekova borba protiv izazova kojima je izložen i koji ga pozivaju na činenje grijeha. Poslanik nas upozorava. „Dženent je obavijen neugodnostiima, a džehennem strastima.“
Nagrada za strpljivost: Na dunjaluku ta nagrada je uspjeh na ovom svijetu, jer je to u skladu sa Allahovim zakonima u prirodi. Svi oni koji su uporni i tragaju za rješenjima Allah im na kraju daje uspjeh, pa čak i nevjernicima, a posebno vjernicima.
Imama Šafiju je pitao neki čovjek, šta je bolje za čovjeka, da mu Allah podari vlast i i uspjeh i da on bude zahvalan ili da ga iskuša pa da on bude strpljiv. Imam Šafija mu je odgovorio: „Čovjek ne može dobiti ništa veliko sve dok ne bude iskušan. Uzvišeni Allah je iskušao Nuha, Ibrahima i Muhameda, pa im je tek nakon toga dao vlast. Nemoj misliti da ćeš se ikada osloboditi bola.“
A o ahiretskoj nagradi Uzvišeni Allah kaže: “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Sura Zumer, 10.)
Allahov Poslanik kaže: “Kada sačuvani ljudi (koji nisu imali teška iskušenja) na Sudnjem danu vide kakvu nagradu imaju oni koji su pretrpili iskušenja, poželjet će da im je koža na komadiće bila iskidana.” (Tirmizi) Ovo ne znači da mi trebamo tražiiti od Allaha da nas stavlja na iskušenja, ne nego Ga trebamo moliti da kada nas ona spopadnu budemo postojni i strpljivi u njima.
Treće djelo koje Allah posebno nagrađuje jeste opraštanje ljudima na uvredama i neprijatnostima koje nam nanesu. Uzvišeni Allah na preko 25 mjesta govori o praštanju ljudima a i jedno od Allahovih lijepih imena je Afuvvun (Onaj koji prašta).
U Kur’anu Uzvišeni Allah nam poručuje: “Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se njegova nagrada je kod Allaha.” (Sura Šura, 40.) Ajet naglašava da se nagrada za oprost dobija direktno od Allaha što znači da je posebna.
Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik rekao: “Imetak neće biti umanjen sadakom (zekatom, udjeljivanjem), Allah će čovjeka praštanjem samo još više učiniti ponosnim (učiniti snažnim) a ko se radi Allaha bude skromno ponašao Allah će ga još više uzdići.”
Na prvi pogled ovo su nelogične posljedice određenih postupaka jer logično bi bilo da onaj ko udjeljuje manje ima, da onaj ko prašta možda to čini jer je slab i nemoćan. Zato se u jednom drugom predanju ovog hadisa Allahov Poslanik zaklinje prije nego je iznio ova Allahova pravila.
Zašto za ovo djelo, praštanje ljudima slijedi tako velika nagrada. Jedan od razloga jeste to da islam nastoji formirati skladno, harmonično društvo u kojme će ljudi međusobno sarađivati i pomagati se, a tokom poslovanja i saradnje sigurno će biti i grešaka, uvreda, nepravdi, što namjernih što nemajernih, zato nas islam podstiče da jedni drugima praštamo da bi nam odnosi i komunikacija bili što bolji. Ali to praštanje nije lahko pogotovu kada nam je nanesena neka materijalna ili verbalna nepravda. Nema te vage koja može izvagati niti suda koji može odmjeriti našu štetu i duhovnu bolu koju nam nanesu ljudi u takvim situacijama, ali upravo zbog toga što se ta nepravda često ne može adekvatno obeštiti Allah obećaje da će nam On koji sve zna i koji sve vidi i sve može to nadoknaditi na Njemu znani način. Može to biti na ovom svijetu ali i na onom.
Za kraj nevdimo primjer sa Ebu Bekrom i njegovim rođakom Mistahom. Ebu Bekr je izdržavo tog svog siromašnog rođaka, ali kada je jedna grupa munafika potvorila Aišu, r.a., kćerku Ebu Bekra, a suprugu Poslanikovu, kada su je potvorili za blud, jedan od onih koji je u to povjerovao i širio tu vijest bio je i Ebu Bekrov rođak Mistah. Kada je to čuo Ebu Bekr, naravno da ga je taj njegvo postupak pogodio i onda se zakleo da ga neće više pomagati.
Tada je Allah objavio sljedeći ajet: “Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.” (Sura Nur, 22.)
Čuvši ovaj ajet Ebu Bker je ponovo počeo pomagati svog rođaka govoreći: “Meni je drago da mi Allah oprosti.”
Draga braćo iskoristimo ovaj mjesec Allahove milosti, pa zaslužimo Njegovu milost tako što ćemo i mi jedni drugima praštati. Za kraj sjetimo se riječi Allahova poslanika koje je kako bilježi imam Ahmed rekao sa svog minbera: “Budite milostivi pa će se i prema vam biti milostivo. Praštajte i Allah će vama oprostiti.”
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš, 25.6.2016. godine
