Prigodnim programom, obilaskom šehidskog mezarja i učenjem tevhida jučer je u Lješevu obilježena dvadeset i četvrta godišnjica stradanja bošnjačkih civila. Na mjestu na kojem se danas nalazi spomen obilježje 5. juna 1992. godine srpski vojnici, uglavnom komšije iz Lješeva, strijeljali su dvadeset i dva mještanina sela Lješeva.
Iz godine u godinu članovi porodica stradalih, mještani Lješeva, kao i politički subjekti naglašavaju da će biti istrajni u očuvanju uspomena i da se zločin počinjen u Lješevu neće zaboraviti.
Prisutnima se obratio općinski načelnik gospodin Akif Fazlić, načelnica Općine Visoko gospođa Amra Babić, te glavni imam MIZ Breza, Zeid ef. Sokić.
Tokom jučerašnjeg programa naglašeno je kako za ovaj zločin, nažalost, još uvijek niko nije kažnjen, ali da je podizanje krivične prijave za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine na području Općine Ilijaš, koju je podnio Fond za humanitarno pravo, vratilo nadu porodicama stradalih da će makar dio pravde vidjeti i na ovom svijetu.
DA SE NE ZABORAVI 5.6.1992.
„Kako Vi, pravedni sudijo, gledate u lica bosanskih majki, u lica bosanskih jetima, u lica koja su isprana suzama…
Kako možete gledati u lice majku i osloboditi zločinca? Onog što joj ubi sinove i brata i oca, i majku što joj ubi…i kćeri njene što uplakane ostavi, u unuke njene jetimima učini.
Ne pitam se ja kako zločinci mogu i dalje negirati sve, ali se pitam kako pravedni mogu negirati? Zar izmedju zločinca i pravednog ne postoje nepregledne daljine… zar pravda nije na drugoj strani?“ (Dio iz monologa „Razgovor s pravednim“, koji je napisala i u toku jučerašnjeg programa izvela Zubejda Suljić)
