U Bosni i Hercegovini život postaje luksuz. Dok cijene hrane, režija i stanarina svakodnevno rastu, prosječna plata stagnira i sve manje vrijedi. Sada iznosi oko 1.500 KM, dok sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu dostiže 3.100 KM.
Raskorak između prihoda i troškova nikada nije bio izraženiji.
Posebno je zabrinjavajuće to što većina plata ne pokriva ni pola mjesečnih troškova koje nameće realan život. Hrana je sve skuplja, a cijene mesa, mliječnih proizvoda i povrća dostigle su nivoe nezabilježene u posljednjih deset godina.
Stanarine u urbanim sredinama rastu, dok su računi za struju, vodu i grijanje sve veće opterećenje na kućni budžet.
Sindikalne organizacije već mjesecima upozoravaju da vlasti ne čine dovoljno kako bi zaštitile standard građana. Umjesto sistemskih mjera, suočeni smo s populističkim najavama koje rijetko rezultiraju konkretnim olakšicama. Mladi i radno sposobni sve češće razmišljaju o odlasku, dok penzioneri preživljavaju uz pomoć djece ili humanitarnih organizacija.
Ekonomski jaz između privilegovanih i običnih građana postaje sve dublji, a egzistencijalna neizvjesnost stvarnost je za većinu stanovništva.
