U utorak (13.10.2015. godine), poslije akšama nastupa 1. muharrem 1437. hidžretske godine. Odmah na početku da razjasnimo.
Obilježavanje hidžretske Nove godine nije ustanovljeno propisom islama proisteklim iz Kur’ana, niti je kazano hadisom, ili pak pokazano praksom samoga Poslanika – Sunnetom. Obilježavanje hidžretske godine je običaj muslimana, nastao nakon uvođenja hidžretskog kalendara u vrijeme vladavine Omerul-Faruka r.a. Neki će reći da je to novotarija i da to treba zabraniti. Ja ću navesti mišljenje autoriteta: “Ukoliko za neki običaj ne postoji šerijatom izrečena zabrana, onda se taj običaj tretira dozvoljenim.” (Ibn Usejme u Medžmu’u Fetava).
Za nulti datum muslimanske ere uzet je petak, 16. jula, po Isau a.s. 622. godine. Tada je po mišljenju učenjaka ustanovljeno klanjanje i džuma namaza što za nas ima posebnu vrijednost. Mi ćemo se ukratko pozabaviti pitanjima proslavljanja Nove godine i izražavanja dobrih želja u njenom povodu.
Uz, u svijetu opće prihvaćen gregorijanski kalendar, nama muslimanima kao nužnost u sprovođenju vjerske prakse prirodno se nameće lunarni hidžretski kalendar kojim se određuju hadždž, računa godišnja obaveza zekata, ramazan, bajrami, kurban, određivanje namaskih vremena itd. Ova naša upućenost na oba kalendara nikako nam ne daje za pravo da na nedoličan, a to će reći i izvan-islamski način, dočekujemo i proslavljamo hidžretsku Novu godinu.
Veliki broj sekulariziranih, ili tzv. kulturnih muslimana – onih koje sa islamom veže samo običajna praksa i obilježja kulture iz koje su proistekli žele da nametnu proslavljanje hidžretske Nove godine na način kako to čine nemuslimani sa svojim praznicima. Godinama, dok mnogi među nama pojma nisu imali šta je to hidžretska Nova godina, a kamoli da su znali kada se obilježava, tek u uskim vjerskim krugovima uleme i imama, kao i malobrojnih vjernika sabranih pod kubetima džamija označavao se dolazak hidžretskih godina. Obilježavao se na najljepši mogući način skromno, kako to dolikuje vjerniku uz namaz, dove, činjenje zikra, recitovanje pobožnih stihova, izražavanje zahvalnosti Uzvišenom Allahu dž.š. i lijepim željama kroz riječi “Allah mubareći”, neki su čak spravljali halvu, šerbe i sl. i častili svoju braću i sestre. Ukratko rečeno znali su uživati u tome, a da pri tome nisu izašli iz okvira vjere, štaviše njihova srca su bila bliža.
Stoga je, u ovakvim okolnostima, vrlo važno naglasiti hidžretsku godinu kao nešto naročito. I to naročito kao svjetsko-povijesno, univerzalno vrijedno. Hidžra je suprotnost svemu onome što nas bombarduje zadnjih godina. Hidžra je suprotnost od riječi: “Život je kratak i zato prekrši sva pravila!”
U islamu se ne slavi vrijeme kao takvo, datum kao brojka u slijedu. Hazreti Omer r.a. presuđujući između više ponuđenih događaja iz života Poslanika a.s. i prve zajednice u potrebi uspostave kalendara opredijelivši se za Hidžru reče: “Hidžra je odvojila istinu od neistine pa po njoj računajte svoje vrijeme i godine.” Odvajanje, napuštanje, ostavljanje, prekidanje, preseljenje, sve su ovo izrazi vezani za arapski glagol “hadžere” kojim se izražava temeljit prekid sa pogrešnim uvjerenjima i sredinom koja to podržava i okreće se prema prostoru i sredini koja veliča vjeru u Jednog, Jedinog Allaha dž.š.
U povodu nastupa Nove godine uputno je izručiti čestitke popraćene dobrim željama. One se upućuju i skupu ali i pojedincu. Prirodno, za svakog čovjeka, predivan je osjećaj primiti izraze čestitanja i lijepih želja bilo izravno od osobe osobi, pročitati to na upućenoj čestitci putem klasične ili elektronske pošte, izraziti to putem telefona.
U vrijeme Poslanika a.s. ashabi bi jedni drugima poželili da im se sve što su učinili bude kod Allaha primljeno i nagrađeno riječima: “tekabbelallah”. Ovim izrazom želimo Allahovu dž.š. naklonost i trajni osjećaj sreće, a ne doživjeti samo prolazni doživljaj sreće.
Stoga na pragu Nove 1437. hidžretske godine poželimo jedni drugima obilje Allahove dž.š. milosti, zahvalnost na Božjim blagodatima, zatražimo Njegov oprost, zdravlje, doživimo zadovoljstvo i radost življenja, budimo radini i sa težnjom za uspjehom i napredovanjem, neka nam Allah daruje strpljenje u nedaćama, očišćena srca od mržnji i osveta, ljutnje, zavidnosti i ljubomore, žudnje za uvredama, podvalama, podmetanjima i osvetama, okrenimo se srdačni i nasmijani jedni prema drugima, sa oproštajima na uvrede i poniženja, darujmo nesebično sebe jedni drugima u međusobnoj pažnji i pomaganju, i čvrsto vjerujmo da u svakome od nas biva dobro koje treba da oživimo u svačijem srcu i duši.
Neka naša Hidžra, naša promjena, bude promjena u ponašanju u braku, prema porodici, na radnom mjestu, u komšiluku, u džematu. Neka naša Hidžra bude napuštanje lošeg društva, glupih ideja, ostavljanje grijeha… Najsnažnija hidžra je pokret srca prema Allahu.
Zato učinimo Hidžru ostavljanja svega lošeg i učinimo Hidžru pokret prema svemu što je dobro i korisno.
Imam Hadži Ibrahimove džamije Vedad ef. Limo
(vipromo.ba)
