Posmrtni ostaci sedam žrtava genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine spremni su za ukop na kolektivnoj dženazi koja će biti klanjana 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima. I ove godine žrtve će biti ukopane uz svoje najbliže pa će otac naći smiraj uz svoga sina, brat će biti ukopan uz brata, sin će biti spušten u zemlju uz posmrtne ostatke svoga oca.
Najmlađe žrtve koje će biti ukopane ove godine jesu dvojica mladića koji su u času smrti imali svega 19 godina. Radi se o Senajidu (Husejin) Avdiću i Harizu (Ramiz) Mujiću.
Konačan smiraj
Obojica su ubijena u julu 1995. godine, a konačan smiraj nalaze 30 godina kasnije. Posmrtni ostaci Avdića ekshumirani su na području Suljića u oktobru 2010. godine, a pronađeni su na površini ovog lokaliteta.
Na površini terena, nesahranjeni, pronađeni su i posmrtni ostaci Hariza Mujića i to prilikom ekshumacije koja je izvršena u martu 2022. godine na lokalitetu Baljkovica, Zvornik, 27 godina nakon njegove smrti.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Fata (Huso) Bektić koja je imala 67 godina u času smrti. Ona je ujedno i jedina žena koja će naći konačan smiraj ove godine u Potočarima. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su 26 godina nakon njene smrti, prilikom ekshumacije koja je izvršena u junu 2021. godine u Potočarima.
Posmrtni ostaci žrtava koje će naći konačan smiraj ove godine su pronađeni u grobnicama koje su otkrivene godinama unazad na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti.
Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića koji je imao 34 godine kada je ubijen ekshumirani su čak 1998. godine ali porodica upravo iz ovih razloga, zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, sve do sada nije smogla snage da da saglasnost za ukop ove žrtve.
Ove godine u Potočarima će biti ukopani: Senajid (Husein) Avdić (1976), Hariz (Ramiz) Mujić (1976), Fata (Huso) Bektić (1928), Hasib (Adem) Omerović (1961), Sejdalija (Alija) Alić (1961), Rifet (Mustafa) Gabeljić (1964) i Amir (Ibrahim) Mujčić (1964).
U Podrinje identifikacionom projektu (PiP) u Tuzli nalaze se posmrtni ostaci devet žrtava koje su već identifikovane putem DNK metode i od strane porodica, ali još ne postoji saglasnost za njihov ukop.
Apel porodicama
Porodice se, uprkos protoku vremena, teško odlučuju na ukop zbog nekompletnosti skeleta pa stoga čekaju pronalazak i ostalih posmrtnih ostataka.
“I danas upućujemo apel porodicama koje su identifikovale svoje najmilije da ipak daju svoju saglasnost za konačan ukop žrtava, da još uvijek imaju vremena da donesu tu odluku prije kolektivne dženaze”, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH.
U Podrinje identifikacionom projektu se nalaze posmrtni ostaci još 45 žrtava koje su identifikovane putem DNK metode, ali porodice nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji. Razlog tome je mali broj skeletnih ostataka koji je do sada pronađen i identifikovan u odnosu na ove žrtve.
(radiosarajevo.ba)
