Hladni dani sa sobom nose i visoku zagađenost zraka u gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine, a iako je to problem koji traje godinama, pa i decenijama, do sada nikada nije nađeno konkretno rješenje. Sve se uglavnom završi na obećanjima i upozorenjima stručnjaka, a riječi, u ovom slučaju, ne rješavaju probleme, koliko god one bile dobronamjerne.
Iz nevladine organizacije Eko akcija upozoravaju da je alarmantno stanje u Kaknju zbog enormnih količina sumpor dioksida (SO2).
“U Kaknju su tokom protekla tri sata izmjerene vrijednosti SO2 više od 500 µg/m3 – prekoračen je prag uzbune. Zašto u Kaknju nema uzbune zbog zagađenog zraka”, naveli su jučer iz Eko akcije.
U Kaknju je, ističe Anes Podić iz Eko akcije, prošle godine počela da radi nova mjerna stanica smještena u centru grada, i nažalost, ta mjerna stanica pokazuje alarmantne vrijednosti sumpor dioksida za Kakanj tokom cijele godine.
“Sve naravno ovisi od vremena i prilika, ali kad god je stabilno vrijeme, tu smo imali alarmantna prekoračenja praga uzbune. Međutim, ono što još više zabrinjava jeste da nikakve reakcije nadležnih nije bilo jer prema pravilniku ako vrijednost sumpor dioksida tokom tri uzastopna sata prenosi 500 µg/m3, onda se mora uzbuna proglasiti. U Kaknju nema nikakve reakcije. Stanovništvo mora biti upozoreno, mora smanjiti svoj boravak vani, sumpor dioksid izaziva problem astmatičarima, srčanim bolesnicima, pogotovo djeci i starijim. Upozorenje je minimum, a sljedeći korak je da se smanji rad zagađivača, ali ništa od toga se nije desilo”, ističe Podić.
Bitku sa zagađenim zrakom u prvim redovima, već godinama, posebno tokom zimskog perioda vode i Sarajevo, Zenica Tuzla.
“Nažalost, zrak u gradovima BiH je jako lošeg kvaliteta. Vrlo malo je sredina koje imaju u okviru dozvoljenih zakonskih vrijednosti čist zrak. Možemo nabrojati mjesta poput Livna, Mostara, Ivan-sedla, ali svi ostali gradovi, skoro gdje god imamo mjerne stanice, imaju velike probleme sa zagađenim zrakom. Nažalost, vlast ne želi da se bavi ovim problemima, ono što imamo je da se ponekad poduzme nešto, ko ima neke posredne veze sa zagađenim zrakom, međutim, ako bi se problem rješavao na takav način, onda ne bismo ništa riješili. Naprimjer, Kanton Sarajevo koji ima skoro milijardu i po budžet sljedeće godine, oni su od svega najavili gradnju biciklističkih staza. Problem se tako ne rješava, nikada se neće riješiti. Treba napomenuti da od zagađenog zraka godišnje umre između 3.000 i 5.000 ljudi u BiH”, upozorava Podić.
Znanja da se riješi problem ima, ali nema dobre volje.
“Kada je u pitanju rješenje problema, toliko znanja već u samom Sarajevu postoji. Sarajevo bi moglo vrlo jednostavno uraditi ono što je rađeno prije 50 godina, recept je jednostavan – kada su u pitanju mala kućna ložišta koja su problem u svim našim sredinama, jer ljudi imaju loše peći, lože u njima uglavnom vlažno drvo, samo bi prelazak na suha drva, smanjio emisiju kod domaćinstava koja lože drva neka tri-četiri puta. Više od dvije trećine stanovništva u BiH loži drva. Međutim, kod nas, u Federaciji je tek sada usvojen zakon koji tu postavlja neka ograničenja, ali će puno vremena proteći dok se to ne prevede u učinkovite inspekcijske kontrole koje postoje u BiH uglavnom na papiru. Druga mjera koja je itekako provodiva jeste zamjena peći. U Makedoniji je jednom prilikom Elektroprivreda dala 10 miliona eura za zamjenu peći i umjesto nekih 20-ak papira što treba u BiH, bilo je dovoljno donijeti potvrdu od ovlaštenog otpada da ste bacili staru peć i vi ste dobili vaučer za kupovinu toplotne pumpe”, pojašnjava Podić.
Napominje da u BiH standardi za peći uopće ne postoje.
“Ono što u KS reklamiraju kao rješenje problema – utopljavanje zgrada, to nije rješenje, jer utopljavanje zgrada rješava udobnost, što smanjuje količinu upotrebe plina, jer većina u KS zgrada koje se utopljavaju koriste plin koji vrlo malo zagađuje zrak. Da utoplimo sav naš stambeni fond, to će trajati stotinama godina. Dakle, to nije rješenje”, izričit je Podić.
