Prvog dana maja 1895. godine, zvanično je puštena električna rasvjeta u Sarajevu. Nakon generalne probe 3. i 4. aprila iste godine, Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova (Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba).
U odnosu na druge zemlje, u Sarajevu veoma rano počinju pripreme za izgradnju objekata i instalacija za elektrifikaciju grada. Na području Hisete izgrađena je električna centrala sa zgradom direkcije, koja će vremenom (prema potrebama za el. energijom) biti nadograđivana. Objekat centrale završen je početkom 1895. godine, dok su prvi el. fenjeri testirani u aprilu iste godine, koji su uskoro u potpunosti zamjenili stare fenjere na ulje.
Istovremeno sa gradnjom centrale, radilo se na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Tako je Sarajevo 1. maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila el. rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.
Uporedo sa električnom rasvjetom, 1. maja 1895. godine, Sarajevom je krenuo kružiti i prvi električni tramvaj, koji je zamijenio dotadašnji tramvaj na konjsku vuču.
Trasa električnog tramvaja išla je od željezničke stanice, koja se nalazila kod današnjeg hotela “Bristol” pa do Latinske ćuprije. Vozila koja su korištena proizvela je firma “Simens-Sohukert” i bili su to prvi tramvaji nastali u njenim pogonima.
Prvi električni tramvaj imao je dvoja vrata, a mogao je ukupno primiti 24 putnika. Ovaj tramvaji imao je odvojene vagone za pušače i nepušače, a čak je, u početku, bilo i posebnih vagona za muškarce i žene. Vozači i kondukteri su imali pravila u oblačenju i održavanju higijene.
Ali, u ovaj električni stroj građani nisu imali povjerenja pa je u početku tramvaj uglavnom kružio poluprazan. Ipak, već sljedeće godine, 6. septembra, električni tramvaj zabilježit će rekordan broj prevezenih putnika – čak 3.800 ili skoro 15 posto cjelokupnog stanovništva Sarajeva.
Povećan broj putnika tražio je značajne izmjene u režimu saobraćaja pa su, umjesto svakih 15 minuta, tramvaji kretali svakih deset minuta s polazne stanice. Pruga je produžena do Vijećnice 1. decembra 1897. godine, a nepunu godinu dana poslije u saobraćaj je puštena još jedna linija koja je išla današnjom Titovom ulicom do Katedrale. Preko Baščaršije 1923. godine šinama su povezane Obala i Titova ulica, a iza Tvornice duhana izgrađena je nova remiza, piše Historija.ba.
