Prije deset godina, za 27. noć ramazana otišla sam u džamiju na teravih-namaz, a tada još nisam bila prihvatila islam. Međutim, htjela sam doživjeti taj trenutak i osjetiti posebnu atmosferu. Planirala sam da sjedim u ćošku džamije i posmatram kako vjernici obavljaju molitvu, ali sam srela tada prijateljicu, priča za “Avaz” Ljudmila Babić, ruskinja koja je pronašla svoj duhovni smiraj u Sarajevu.
Potekle suze
– Prijateljica me je pozvala da sjednem pored nje. Rekla mi je da je pratim i da radim sve što ona bude radila tokom molitve. Osjetila sam uzbuđenje kad je namaz počeo. Kada sam učinila prvu sedždu, nisam mogla da zadržim suze. Izgovorila sam kelime-i šehadet i tada sam shvatila da je to upravo ono što sam tražila – kazala je Ljudmila, koju prijatelji od milja zovu Mila.
U Rusiji je sretala muslimane, ali nije imala mogućnost da dublje komunicira s njima, da upozna islam.
– U mlađim godinama sam se interesovala za islam, ali više sa kulturološke strane. Tek kada sam došla u Sarajevo, svjesnije sam pristupila tome i osjetila da je to ono što je blisko mom srcu – priča nam Mila.
Čvrsta odluka
Kada se vratila islamu, odlučila je prihvatiti i hidžab kao dio svog identiteta.
– Kada sam primila islam, te noći sam odlučila da se pokrijem i to je bila moja odluka, možda ekspresna, ali se nisam pokajala. To je bio neki put koji sam prolazila u tom periodu i taj dan sam odlučila da vjerovatno ne trebam čekati neke znakove, već je to što osjećam, taj znak – kazala je.
Ramazan u Sarajevu
Kao nutricionista malo sam neobična za većinu ljudi, jer su ljudi navikli da kada kažeš nutricionista, odmah pomisle ne možeš ništa sa njom jesti, ona će sve zabraniti, kazala je Babić.
– Ja upravo volim tradicionalnu bosansku hranu, zato što ona balansira i što je potpuna i sadrži sve makro i mikro nutrijente. Ja kažem, jedite raznovrsno, samo mora biti umjereno, posebno tokom posta kada cijeli dan postimo, pa ogladnimo, pa za iftar nekad treba se suzdržati od prejedanja. Prije ramazana sam imala planove i nijet da više usporim, da više vremena mogu posvetiti sebi, Kur’anu, namazu i otići češće na teraviju i noćni namaz, ali svi balansiramo. Život ne stavljamo na pauzu, nego pokušavamo balansirati između svakodnevnih poslvonih i životnih obaveza i onoga što u ramazanu ima posebnu draž. U Sarajevu nemam bliske rodbine, osim moje kćerke. Majka i sestra su u Rusiji, po mogućnosti odem u posjetu, ali ostajem u Sarajevu – kazala je.
Ruže Sarajeva
Prvi susret sa Sarajevom ostao joj je duboko urezan u sjećanje.
– Bio je april, sjećam se ruža koje su bile na svakom ćošku. Pošto su za mene ruže osjetljivo cvijeće koje je teško uzgojiti i za koje se baš treba brinuti i truditi se, kada sam došla u Sarajevo, vidjela sam da u svakoj bašti cvjetaju ruže, bilo ih je mnogo raznolikih. To je dugo ostalo u mom sjećanju. Nikada nisam doživjela da sam odbačena, ugodno se osjećam u ovom gradu i s ljudima s kojima se susrećem, imam izuzetno lijepo iskustvo – zaključila je Babić za “Avaz”.
(avaz.ba)
