Skoro da je nemoguće pronaći primjer zločina, monstruoznog ponašanja i sličnog zlodjela u našem društvu, a da se u javnoj sferi nije pojavila tako kratka, a tako teška riječ koja čini razliku kao što je to “ali”.
Riječ “ali” je veznik kojim se u rečenici naglašava suprotnost i pravi ili pokušava napraviti razlika u odnosu na tvrdnju ili činjenicu u prvom dijelu rečenice. I za razliku od bezazlenih rasprava, ova riječ u kontekstu određenih pojava ili događaja direktno doprinosi i jeste relativizacija nečega što nikako ne bi smjelo slutiti na opravdavanje.
Na društvenim mrežama, u javnom prostoru često se mogu vidjeti upravo takvi primjeri. Posljednji u nizu je ubistvo Aldine Jahić sinoć u Mostaru. Na tu vijest u komentarima na društvenim mrežama je bilo mnogo onih koji su svjesno ili ne relativizirali zločin. To uglavnom izgleda kao osuda zločina, uz dodavanje veznika “ali”, kojim se pokušava dati i neka druga dimenzija cijeloj priči pa oni koji čitaju tako nešto stječu dojam blagog opravdavanja čak i zločina.
Kod žrtve se u takvim situacijama obično propituju određeni potezi, kritikuje se eventualna šutnja ili još gore plasiraju se rečenice kako “treba vidjeti šta je pozadina”.
U društvu koje se deklariše kao vjerničko ili barem dominantna većina sebe svrstava u kategoriju vjernika, olako se upuštamo u moralisanje i traženje opravdanja čak i za zločine.
I koliko god se takve pojave činile trivijalnim ili manje bitnim, baš to jedno “ali” može doprinijeti generalizaciji i širenju narativa kako su ovakva ubistva nešto što se dešava i nešto na što trebaju naviknuti svi. To “ali” je suštinska brana suprotstavljanju nasilju i osudi bez izgovora jer kreira narativ da ipak, možda postoji neko opravdanje, nedokučivo široj javnosti. A kada jednom to “ali” postane norma, onda prestajemo govoriti o empatiji, o stajanju uz žrtvu, već kolektivno pristajemo na govor sile i zakon jačega, a to je anarhija.
Stoga oni koji iza rečenica da osuđuju ubistvo pa napišu “ali” treba da se zapitaju – kako je moguće bilo čim dovesti u pitanje i umanjivati zločin ubistva? Ko to kome ima pravo oduzeti život? Zašto se opravdanje traži za nasilnika, zlostavljača i ubicu?
