Na suđenju Feridu Buljubašiću i ostalima, prva svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetila se napada na Jošanicu kod Foče 19. decembra 1992. i mrtvih ljudi, među kojima su bili njen otac i tetka.
Dušanka Lalović rekla je da je iz Foče otišla na slavu kod babe i djeda u Jošanicu, zaselak Medanovići, gdje su sutradan napadnuti. Navela je da se iz okolnih zaselaka čula pucnjava i vidio dim, te da je u Medanoviće stiglo troje ranjenih.
“Tad počinje napad na moje selo, kao krupna kiša da dobuje po kući”, prisjetila se Lalović, opisavši kako je trčala po raznim mjestima i skrivala se.
Kazala je da se sa tetkom i drugima skrivala ispod sela kada je čula glasove grupe vojnika, koje nije dobro vidjela zbog straha, dok su se iz sela čuli galama i uzvici. Rekla je da je vidjela lice samo jednog vojnika s kojim se srela, kada joj je tetka doviknula da bježi.
Lalović je kazala da je nešto kasnije htjela da se ubije bombom, koju je uzela od babe kada su to jutro čuli pucnjavu, ali da je ipak odlučila da se pokuša spasiti. Nakon izvjesnog vremena, kako je ispričala, vratila se u Medanoviće, odakle se čula kuknjava.
Rekla je da su kuće gorjele, a da je mrtav ležao brat njenog djeda Rade Višnjić. Njena baba otišla je da traži njenu tetku i, kako im je pričala kasnije, zatekla je ranjenu, previjenu i živu, ali je ubrzo izdahnula.
Lalović je kazala da je odatle krenula i da je u zaseoku Škobalji vidjela jedno prekriveno tijelo, za koje su joj rekli da je Danilo Kulić. Prema njenim riječima, dva kamiona stigla su da voze mrtva tijela.
Svjedokinja je kazala da je tog dana na slavu trebao s linije doći i njen otac Tomo, ali ga nije vidjela. U Foči je otišla u bolnicu da vidi da li je primljen.
“Meni je 99 posto bilo jasno da nije živ”, rekla je Lalović i dodala da im je djed ubrzo potvrdio da je tijelo oca prebačeno u mrtvačnicu.
Navela je da je otac sa sestrom i stricem zajedno sahranjen.
Ferid Buljubašić, Ahmet Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo optuženi su u svojstvu komandanata i pripadnika Armije BiH za zločine na području Foče, Višegrada i Čajniča počinjene od augusta 1992. do februara 1993. godine.
Jedna od tačaka optužnice odnosi se na ubistva 56 civila srpske nacionalnosti u decembru 1992. u Jošanici, kao i paljenje kuća.
Na pitanja odbrane, Lalović je potvrdila da je Rade Blagojević, koji je bio došao u Medanoviće, pucao i da je do puške došao kada je jedan pripadnik Armije ušao u podrum u kojem se nalazio i u strahu ostavio pušku. Braniocu Nerminu Mulaliću je potvrdila da nije lično vidjela kako su stradali mještani o kojima je govorila.
Svjedokinja je kazala da je od naoružanja jedino bila puška koju je nosio njen tetak, kao i dvije bombe. Braniteljici Jesenki Rešidović je rekla da joj nije poznato da je njen rođak Trifko Višnjić kazao da su tog dana odbijali napad pet sati.
Na pitanja braniteljice Mirne Avdibegović, Lalović je potvrdila da je njen otac bio pripadnik Vojske Republike Srpske, a da je tog dana došao na slavu kod roditelja.
Suđenje se nastavlja 27. februara
