Cijelim svijetom odjeknula je naša priča iz emisije „Ispuni mi želju“: teška, bolna i iskrena ispovijest Sulejmana Nuhanovića (83) iz Zastinja-Borovi kod Jajca.
Pred našim kamerama, ovaj časni dedo otvorio je dušu, izlivši rijeku bola zbog gubitka voljene žene, stuba njegovog života.
Volio sam da sam prije nje umro. To je bila velika žena, veli on, ali uze je Allah, džaba je, kazuje nam on.
U tom kratkom uzdahu, sažeta je tragedija čovjeka koji je ostao sam u domu gdje svaki kutak vrišti njenim prisustvom. Ljubav, koju je Sulejman dijelio s njom, bila je, kako kaže, neizmjerna. Bila je najljepša u cijelom Zastinju, njegov svijet, njegova snaga. Dvije godine ležala je u postelji, nemoćna pred neizbježnom sudbinom. Kćerka joj je nesebično hizmetila, kupala je, bdjela nad njom, ali pomoći nije bilo.
Ote se, džaba. Mnogo mi nedostaje. Uh, moram uzdahnut, nikad je zaboraviti ne mogu, nikad, kazuje uplakani Sulejman.
Njegove suze postaju suze cijelog svijeta.
Osim bola zbog gubitka voljene, Sulejmana muči i teška neimaština. On i kćerka se hrane iz Merhametove kuhinje. On, težak bolesnik, jedva je skupio 800 KM da ukopa svoju ženu, da joj dostojanstveno napravi dženazu.
Njegova jedina preostala želja, posljednji čin ljubavi i poštovanja, jest da svojoj voljenoj postavi nišane koji će svjedočiti o njenom postojanju i njegovoj vječnoj ljubavi. No, novca nema. Ta tiha, neispunjena želja, visi u zraku kao teški jecaj.
Na sreću, mnogo je ljudi velikog srca koji prepoznaju tugu i neimaštinu. Poruke, mailovi, pozivi stižu na našu adresu sa svih strana svijeta. Ljudi žele da ispune Sulejmanovu želju, da mu pomognu da dostojanstveno obilježi vječno počivalište svoje najveće ljubavi.
U trenucima kada se čini da je bol prevelika, ova rijeka dobrote donosi utjehu. Priča Sulejmana Nuhanovića je bolna, ali podjednako puna snage velike ljubavi i težine gubitka, ali i na istinu da, uprkos svemu, dobrota uvijek pobjeđuje.
(hayat.ba)
