U znak poštovanja prema herojstvu kakanjskih dobrovoljaca, u Kaknju se 23. maj, dan kada su 1992. godine dobrovoljci iz Kaknja otišli u Misoču kako bi pomogli braniteljima ovog ilijaškog naselja, obilježava kao Dan kakanjskih dobrovoljaca “Misoča 92″.
Herojska borba Misoče 1992. godine imala je višestruki značaj i bila je jedan od presudnih momenata za odbranu cjelokupnog područja srednje Bosne, ali i šire.
Načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević kazao je da je prvi šehid Kaknja pao na ovom području.
“Hvala građanima Ilijaša i Misoče što zajedno sa nama, ne zaboravljaju patriotizam kakanjskih dobrovoljaca koji su iskazali hrabrost i spremnost da brane domovinu i bošnjački narod bez obzira gdje se nalazio. Ovaj događaj budi posebne emocije jer je prvi šehid Kaknja sa ovog područja i drago mi je da na ovaj datum vidim draga lica i da zajedno odamo počast i najvećom dovom Fatihom sjetimo se naših šehida. Mi moramo čuvati tekovine odbrambeno oslobodilačkog rata i moramo se prije svega sjećati šehida i poginulih boraca, te cijeniti i uvažavati borce, ali i one koji su izgubili dijelove tijela u borbi. Danas, nakon 30 godina, naša omladina ne zna šta je tranšej, rov, prva linija. Radi njih i šehida koji poginuše moramo više i glasnije pričati, jer posljednjih mjeseci i godina, situacija sve više podsjeća na početak devedesetih godina, ali ja se nadam da ove generacije to neće doživjeti”, kazao je načelnik Bajtarević.
Sekretarka općinskog organa državne službe Općine Ilijaš Adha Masnopita istaknula je značaj kakanjskih dobrovoljaca u presudnim danima odbrane Misoče.
“Ovo je dan kada su građani Kaknja dobrovoljno bez vojne formacije pridružili se građanima Ilijaša i Breze u teškim bitkama i dali svoj doprinos u odbrani. Misoča je bila centar dešavanja gdje su se dešavale velike borbe i važne bitke, neki od dobrovoljaca Kaknja izgubili su živote, a neki su i ranjeni. Na nama je amanet i dužnost da njegujemo baštinu koju su ostavili dobrovoljci i poštujemo preživjele dobrovoljce i njihov doprinos odbrani. Mi ovaj datum obilježevamo zajedno sa Općinom Kakanj i Općinom Breza, nadam se da ćemo ovaj datum objediniti i raditi na zajedničkim projektima. Maj i juni su mjeseci najvećih stradanja na području Ilijaša, nakon Dana kakanjskih dobrovoljaca, sutra se sjećamo šehida MZ Dragoradi, u nedjelju je godišnjica zločina u Bioči, zatim ćemo obilježiti u junu i Dan logoraša, Dan stradanja stanovnika Lješeva, Dan nestalih. Sve je to teško, bolne su rane, ali mi te događaje obilježavamo sa ponosom i dostojanstvom sjećajući se naših šehida, naših najmilijih poginulih, nestalih koje ne smijemo zaboraviti”, kazala je Masnopita.
Pripadnici dobrovoljačke jedinice općine Kakanj 23. maja 1992. godine, skoro nenaoružani, hrabro su krenuli na svoje prve ratne zadatke. Jedne od prvih lokacija za njih bili su Breza i Ilijaš, posebno Misoča.
Jedan od dobrovoljaca je i Edin Brkić.
“Meni su tada bile 24 godine i bio sam tek oženjen. Moja mama mjesec dana nije ni znala da sam na ovom frontu. Bilo nas je malo dobrovoljaca, a došli smo u jedan pakao a imali smo jednu granatu. Sama ta gesta našeg dolaska donijela je moral ljudima, koje bi palo za nekoliko dana zbog užasnih i teških napada. Naša dužnost i vjera nam nalaže da branimo svoju porodicu i svoju državu. Samo ako smo nosili muslimansko ime bili smo meta u ratu, ne gleda se čovjek nego samo etnička pripadnost kao što sad imamo primjer Palestine. Prema mom mišljenju neće biti rata, neće niko da ratuje, promijenila se i svjetska politika. Poručio bih omladini, ipak, da prate današnju situaciju i da znaju da zlo nikad nije pobijedilo dobro, dobro uvijek pobijedi a mi smo to kao dobrovoljci dokazali a bili smo osuđivani i nepravedno označavani i kao neki plaćenici a mi smo bili istinski patrioti i istinski borci za razliku od nekih drugih kasnije koji su izjednačeni s nama. Bolje živjeti teško hiljadu godina u miru nego jedan dan u ratu, a jedan dan ratovanja u Misoči bio je teži nego tri godine ratovanja u nekim drugim krajevima”, naglasio je Brkić.
I druge sredine, koje su bile ugrožene agresijom imale su dobrovoljce, ali specifičnost kakanjskih dobrovoljaca ogleda se u činjenici da ratne linije te 1992. godine nisu bile na njihovom kućnom pragu i u njihovom rodnom kraju, ali su oni odlučili dobrovoljno krenuti u odbranu domovine na ratištima koja su bila na teritoriji drugih općina. Zbog te činjenice zaslužuju zahvalnost i poštovanje. Kakanjski dobrovoljci su učestvovali u nekoliko veoma uspješnih borbenih akcija na području Breze i Ilijaša. U jednoj od ovih akcija poginuo je i prvi kakanjski šehid Rahman Kovač.
Značaj ovog datuma ogleda se u činjenici da je otpor koji je u prvim danima agresije pružen u Misoči ohrabrio sve bh. patriote i pokazao je da je moguće oduprijeti se i daleko nadmoćnijem neprijatelju.
