Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe u ulici Sedrenik, u istoimenom naselju u sarajevskoj općini Stari Grad, obilježena je 33. godišnjica od tragične pogibije četvoro sarajevskih civila, među kojima troje djece, ubijenih granatom ispaljenom sa položaja agresorske takozvane vojske RS.
Tog kobnog 9. juna 1992. godine, u ulici Sedrenik, u dvorištu kuće porodice Bojadži, ubijena su tri člana porodice Bojadži, troje djece, Fehim Bojadži (17) i Mirza Bojadži (12 godina), te kćerka njihovog amidže Amina Bojadži koja je imala 14 godina. Osim njih, poginuo je i mladić Sakib Prašović (24).
Na spomen-obilježju ispred kuće porodice Bojadži danas su se okupili porodica i prijatelji, te se polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje prisjetili četvero mladih koji su svirepo ubijeni prije 33 godinu. Cvijeće su položili porodica i prijatelji, predstavnici općinskih vlasti, predstavnici civilnih i boračkih, te udruženja porodica šehida i poginulih boraca.
Ovo je bila i druga godišnjica bez Halide Bojadži – preminula je 29. aprila 2024. – majke Fehima i Mirze, o kojoj su brojne domaće i inostrane priče i reportaže napravljene o njenoj herojskoj borbi nakon ove velike tragedije.
Na 33. godišnjici pročitana je pjesma koja govori upravo o bosanskoj heroini, njenoj djeci, prorodici, borbi – Majka, iz zbirke poezije Tabakera, autorice Jasmine Bikić.
Majka
Nikada ih nisam upoznala, ali sve sam znala iz suznih očiju njihove majke. Te oči umorne od tuge i plača uvijek mi dođu pred oči kada me briga mori.
Vodenaste i izblijedjele od mora isplakanih suza, okovane borama i tugom. Daleke, duboke i zamišljene, a u njima kao u zrcalu njih dvojica.
I čežnja. Majčinska čežnja, dublja od okeana, teža od planine, jača od okova.
U jednom oku je Clark Gable, a u drugom Kinđe.
A kada ih sklopi pred očima je novi, mladi cvijet.
Cvijet zbog kojeg je svako jutro otvarala oči i živjela. Svoj ljiljan bijeli, mladi cvijet, ispratila je na vratima i zauvijek zatvorila umorne kapke, otišla na bolji i ljepši svijet. Otišla je kod njih dvojice, pa sad u taksiju kod Dulice, voze se dženetskim ulicama, bez srkleta i taksimetra.
Odoše sa Dedom na majke Halide kafu i baklave.
