A znate li ko je Šemso Baručija? Znate li kako je poginuo?
Šemso Baručija rodio se 4. maja 1960. godine u Foči. Ratno priznanje “Zlatni ljiljan” dobio je 1994. godine. Bio je član Komande 1. korpusa Armije Bosne i Hercegovine. Poginuo je 11. oktobra 1994. godine na Moševačkom brdu (kod Vareša), u činu kapetana, na dužnosti referenta za planiranje i obuku inžinjerskih jedinica. Sahranjen je u haremu Alipašine džamije.
General Vahid Karavelić bio je komandant 1. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u vrijeme Baručijine pogibije.
“Šemso je svoj život za Bosnu i Hercegovinu položio kao i mnogi drugi, ali za razliku od mnogih drugih, ne umanjujući ničiju žrtvu, na najhrabriji mogući način. Ispričat ću vam kako je to bilo, da steknete dojam o tome ko je bio Šemso Baručija. Izvodili smo operaciju na treskavičko-bjelašničkom platou 1994. godine i ostvarili uspjeh, ali agresor nas je žestoko napao na sasvim suprotnoj strani, na Moševačkom brdu kod Vareša. U tom agresorskom napadu snage 1. korpusa popustile se nakon gubitka velikog broja ljudi. Agresor je zauzeo kotu Moševačko brdo. Ako niste bili na Moševačkom brdu, morate znati da je to bila izuzetno gusta i visoka crnogorična šuma. Nakon agresorskog napada i žestokog granatiranja, šuma je od granata i gelera ostala potpuno sasječena, ostali su samo patrljci da vire iz zemlje.
Kada su me obavijestili o napadu, odmah sam krenuo s Treskavice na Moševačko brdo. U momentu kada sam stigao, Šemso Baručija i Hašim Spahić, komandant 16. divizije, nekako su zajedno, ne čekajući pomoć, izvršili protunapad s ciljem vraćanja vrha Moševačkog brda, izašli su na sami vrh i u borbi prsa u prsa s neprijateljem obojica poginuli. Njih dvojica su tim hrabrim podvigom položili živote. Danas ne smijemo dopustiti nekim neukim ljudima, koji su na vlasti u Novom Sarajevu, da se neodgovorno odnose prema imenu Šemse Baručije. Taj čovjek ima ogromne zasluge za odbranu Bosne i Hercegovine. Položio je život na najhrabriji mogući način, nije ga pokosila granata negdje u pozadini. Takvi kao on odbranili su Bosnu i Hercegovinu. Neka mene pozovu na sjednicu Općinskog vijeća da im ja kažem ko je bio Šemso Baručija”, ispričao nam je general Karavelić.
Šemsi Baručiji klanjana je dženaza ispred Alipašine džamije u Sarajevu. Tu je i ukopan. Na internetu možete naći snimak dženaze koju je predvodio Ismet-efendija Spahić, tadašnji zamjenik reisul-uleme. Tada je Spahić kazao rečenicu koju bi vrijedilo ponoviti i danas: “Smrt sama po sebi dovoljno govori da mi ništa više i ne kažemo.” Šemsina smrt baš je takva, ona govori sve o Šemsi Baručiji.
“Ovo je značajna pouka i poruka za nas: bez spremnosti na umiranje nema Bosne, nema mene ni tebe. Pogledajte, ovdje su Enver Šehović, Safet Zajko, sada i Baručija, sve momci s Drine u haremu. Jasno kažemo: vratit ćemo se mi na Drinu. Pogledajte mu oca, pun ponosa, ispraća sina, zna da je on živ da življi ne može biti, življi od onih koji traže pasoše da bježe. Ustrajmo u borbi, budimo ljudi, ostanimo ljudi”, kazao je efendija Spahić.
