Međunarodni dan spomenika obilježen je ove godine i u Bosni i Hercegovini, i to na starom gradu Dubrovniku, te na lokalitetu Kopošići, nekropoli Velikog kneza bosanskog Batića u blizini Ilijaša. Ovaj je dan obilježen sa ciljem populariziranja ove lokacije i skretanja pažnje javnosti na historijsku vrijednost koju čuva ovo područje.
Stari srednjovjekovni grad Dubrovnik datira iz 13. stoljeća i nalazi se 17 kilometara vazdušne linije od Sarajeva, 10 kilometara uz rijeku Misoču od Ilijaša. Grad Dubrovnik je 2003. godine proglašen nacionalnim spomenikom, no nažalost, za njega danas malo ko ima interesa, te je zapostavljen i od zvaničnih organa i historiografije.
“Njegova stvarna veličina i vrijednost nisu nikad dovoljno dobro utvrđeni niti predstavljeni javnosti, a mi kao grupa zainteresiranih entuzijasta radimo na istraživanju u cilju utvrđivanja njegove prave veličine i u tome dobro napredujemo”, govori za Klix.ba Perica Mijatović, predstavnik grupe zavičajnih entuzijasta iz ilijaškog kraja.
Legenda o kraljici koja je zakopala bačve zlata u njivi pozlaćenica
Mijatović dodaje kako su istraživanjima na terenu ustanovili kako se grad Dubrovnik sastojao od gornjeg dijela, donjeg dijela i varoši, te kako je to bio urbanistički kompleks dužine 500 metara. Grad je imao izvanredne fortifikacijske elemente koji su mu pružali maksimalnu zaštitu. Po okolnim brdima su bile postavljene kule koje su štitile prilaze gradu, a pretpostavlja se da se na jedinoj tački koja je omogućavala pristup nalazio i drveni most na podizanje, dok su se sa sve tri ostale strane nalazile neprohodne litice.
Gornji grad je bio dug oko 72 metra, a imao je četiri kule i dvor.
“Dubrovnik je mjesto koje je bilo glavni grad jedne srednjovjekovne upravnopolitičke jedinice koja se u predosmansko vijeme zvala župa, a u osmansko vrijeme nahija. Nahija je brojala 182 sela, a zahvatala je područje koje sada zahvataju općine Ilijaš, Breza, Vogošća i dobrim dijelom Vareš. Bila je to snažna ekonomski razvijena župa jer su na njoj bili glavni rudnici željeza, srebra i olova koji su se spominjali u to vrijeme”, pojašnjava Mijatović.
Dodaje kako se u blizini nalazi i podgrađe koje se i sad zove varoš, budući da se toponim zadržao u narodu. Prema podacima iz osmanskih deftera, tu je živjelo pedeset domaćinstava, dok je voda bila dovedena trešnjevim čunkovima.
O obrambenim sposobnostima podgrađa su ispričane brojne legende koje su stanovnici okolnih sela rado prepričavali, poput one o kraljici koje je sakrila dvije bačve zlata u njivi koja se zove pozlaćenica, nakon čega je pobjegla pred osmanskom najezdom.
Turska vojska je kule osvojenih gradova rušila do temelja
Braco Babić, kartograf i turistički i planinarski vodič iz Sarajeva, autor knjige “Planinarsko-turistički vodič po planinama oko Sarajeva”, kao i reportaže sa ovog područja iz 2012. godine, ističe kako Bosna i Hercegovina raspolaže velikim brojem srednjovjekovnih utvrđenih gradova koji su bili karakteristični po svom sistemu izgradnje. To su bili fortifikacijski objekti koji su služili za odbranu, ali i za život tadašnje vlastele, a po svom arhitektonskom i građevinskom obliku se nisu razlikovali od mnogih poznatih evropskih gradova.
Babić pojašnjava kako je nakon dolaska Turaka u 15. stoljeću, Turska izdala naređenje i strategiju vojsci da samo idu naprijed i sve kule osvojenih gradova ruše do temelja. Rezultat toga je da mi danas imamo vrlo mali broj očuvanih srednjovjekovnih gradova, a većina njih su zapušteni.
On navodi i način na koji je osnovan grad Dubrovnik:
“U vrijeme srednjovjekovne kraljevine Bosne, bosanski kralj je dubrovačkim trgovcima dao da eksploatišu rudnike olova, zlata, cinka i ostalih dragocjenih metala. Dubrovčani su ovdje napravili utvrđeni dvorac u planini na stijeni, a narod je po vlasnicima ovaj grad i nazvao Dubrovnik”.
Babić dodaje kako ovaj grad zaslužuje da se obnovi, pogotovo iz razloga jer se i u njegovoj blizini nalazi selo Kopošići u kojima se krije čuvena srednjovjekovna nekropola sa stećcima, te stećak poznatog vlastelina, vojvode Batića.
“Tridesetih godina prošlog stoljeća je naš kustos Đoko Mazalić vršio arheološka istraživanja i u svom je izvještaju napisao kako je ovo jedna od naših najljepših nekropola sa izuzetnim primjercima koji su ukrašeni sa scenama viteških borbi ili lova, različitih igara iz tog doba”, priča nam Babić.
Ukoliko se ne sanira, neće izdržati zub vremena
Prošle je godine upravo na ovoj lokaciji pronađeno fascinantno arheološko otkriće – skelet bez glave sa zlatnim plaštom, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I.
Vjekoslava Sanković Sinčić, predsjednica Nacionalnog komiteta ICOMOS-a u BiH, ističe kako je stari grad Dubrovnik godinama bio zapostavljen i mnogima nepoznat, no kako je lokalna zajednica prepoznala vrijednost ovog lokaliteta i počela radove na njegovoj zaštiti.
“Zbog bujne vegetacije, stari grad Dubrovnik je nesaglediv, te bi vegetaciju trebalo kontrolirano posjeći kako bi se on istaknuo, potom početi sa konzervatorsko-restauratorskim radovima. Poseban problem predstavlja zaštita tog grada iznutra jer je on u svom unutrašnjem dijelu obrastao vegetacijom i stablima, a usljed dugogodišnje nebrige strukture su se urušile. Ipak, to ne znači da se grad ne može na pravi način zaštititi, očuvati, prezentirati i napraviti dostupnim javnosti”, navodi Vjekoslava Sanković Sinčić.
Ona smatra kako je Međunarodni dan spomenika dan na koji svi trebamo prepoznati važnost kulturno-historijskog naslijeđa, ne samo materijalnog, već i duhovnog, te kako je stari grad Dubrovnik izuzetno važan historijski spomenik iznimne vrijednosti koji bi uskoro trebao biti saniran, inače neće izdržati zub vremena.
