Omladinska organizacija “ISKORISTI DAN – CARPE DIEM” nedavno je organizovala izbor najuspješnijih volontera sa područja naše općine, a prvo mjesto ubjedljivo je pripalo našoj mladoj sugrađanki Amini Mešetović, učenici trećeg razreda mašinske tehničke škole u SŠC „Nedžad Ibrišimović u Ilijašu.
Svoje prve volonterske korake započela je u Udruženju „Budi mi drug“.
„Moja mama radi u tom udruženju, dakle sa djecom sa poteškoćama u razvoju, a ja sam navraćala poslije škole da pomognem kad je trebalo…bukvalno sam odrasla s njima. Oni su posebni i posebna čar je raditi s njima, ne mogu opisati koliko je ljubavi i pozitivne energije koju oni prenose na druge, to morate doživjeti. Vezana sam za svakog od njih jednako i sve ih jednako volim. . Uz moju majku oni su sigurno moj najveći vjetar u leđa. Ja nisam na to uopšte gledala kao na volonterski rad.. Kasnije je došlo do mog angažmana u Carpe Diem-u, gdje sam upoznala mnogo različitih ljudi, radila na raznim projektima, svidjelo mi se, shvatila sam da me volonterizam ispunjava i tu sam do danas“, ističe Amina te dodaje joj je i nakon toliko godina najdraže otići u Udruženje „Budi mi drug“ – „Makar po jedan zagrljaj“.
Projekat sa srednjom školom „Srce za bližnje“ također joj je jedan od najdražih.
„To je rad sa osobama treće životne dobi, koji nemaju nikog svog ili su slabe finansijske moći. Njima prije svega fali razgovor i neko da im otvori vrata. Nazvati ih na telefon, posjetiti ih jednom sedmično da shvate da nisu sami i izolovani od svih, njima znači sve. Vremenom se stvori ta jedna čvrsta veza uzajamna i povjerenje, npr. prijateljica i ja smo obilazile jednu ženu i trebalo je da pazimo da ne pričamo s njom o nekim stvarima da je ne bi povrijedile, ali ona se na kraju sama otvorila i povjeravala nam toliko toga… Na sve nas koji smo dio projekta su ostavili veliki utisak, zapitali smo se, da li ćemo mi sutra kada ostarimo imati nekoga uz sebe?! Isto tako uživam raditi sa malom djecom, tu bih izdvojila projekat „Kutak sreće“ gdje su kao pravi mali umjetnici na različite načine iznosili svoju kreativnost“, zaključila je.
Priznanju „Volonter godine“ općine Ilijaš nije se uopšte nadala i nikada joj, kaže, nije bilo cilj.
„Mene su prvo nagovarali da se prijavim, moja profesorica prije svega, a ja iako sam znala da sam ispunila DKU sate ( društveno korisno učenje ) smatrala sam da još uvijek nije moje vrijeme, da sigurno ima neko stariji, zaslužniji…Kada sam ispunjavala aplikaciju samu sebe sam podsjetila na neke angažmane koje sam bila i zaboravila. Na dodjeli sam bila u šoku stvarno, od svih da to budem baš ja..i onda me uhvatila trema kada sam trebala da se obratim, iako sam jako pričljiva po prirodi. Nikada nisam volontirala zbog nagrada, ali sada kada imam jednu, imam i veliku motivaciju za dalje i to pomjera sve neke moje granice koje sam do sada sebi postavljala“, zaključila je.
Amina kaže da je njena majka glavni krivac za to u kakvu osobu je izrasla, a volonterizam ju je dodatno izgradio kao ličnost. Bez obzira što vlada atmosfera da su asocijalni i neemotivni, poručuje da mladi žele da pokažu da su vrijedni, da su humani i da žele pomoći.
„Želim da svijet bude bolje mjesto za sve nas“! Amina Mešetović
(radioilijas.ba)
