Priča o kompaniji AMA Adriatic d.o.o. Sarajevo sa sjedištem u Ilijašu je italijansko-bosanska priča o investicijama i rizicima, prevazilaženju kriza, razvoju proizvodnje i zapošljavanju, usavršavanju i edukaciji, dobrim poslovnim odlukama koje rezultiraju uspjesima i nagradama. Kompanija je dio proizvodnog mozaika italijanske grupacije Ama S.p.A., kompanije koja ima 18 fabrika, 30 filijala širom svijeta i 1900 uposlenih, sa prometom od 300 miliona eura, a u Ilijašu prozvodi sjedišta za radne mašine, hidraulične cilindre, te kablove za mehanizaciju.
AMA Adriatic je dobitnik priznanja 100 najvećih, u kategoriji djelatnosti “Proizvodnje gotovih proizvoda od metala” po ostvarenom prihodu u 2021. godini zauzima visoko drugo mjesto, a nedavno je dobila još jednu potvrdu uspješnog poslovanja kada je prema izboru Agencije za unapređenje stranih investicija (FIPA) BiH ušla među 14 najznačajnijih stranih investitora u BiH u 2022. godini.
„Firma je registrovana 2007. godine, a efektivnu proizvodnju počinje 2008. godine sa 25 zaposlenih i prvim proizvodnim objektom koji se prostirao na 1.800 kvadratnih metara. Vrlo brzo nakon pokretanja proizvodnje suočila sa ekonomskom krizom tokom 2008. i 2009. godine, te je uspješno odgovorivši na izazove koje je kriza donijela, krenula u kontinuirani razvoj u svakom segmentu. Svake godine je zapošljavano između 20 i 30 ljudi, sve do 2015. godine kada smo krenuli u izgradnju drugog objekta veličine 2.700 metara kvadratnih. U momentu kada je taj objekat završen, kompanija je imala između 100 i 120 ljudi. U narednom periodu je nastavljeno razvijanje kako internog ustrojstva firme u smislu nabavljanja novih savremenih mašina, uključujući i robote, a u eskternom smislu, reoganizujući našu prodajnu strukturu koja nam je omogućila da budemo prisutni na tržištu ne samo u cijeloj Evropi, nego i dobrom dijelu svijeta,” opisuje početke i razvoj proizvodnje, direktor Adnan Hajdarpašić u razgovoru za Poslovne noivne.
Godinama nakon ekonomske krize s kojom se AMA Adriatic suočila u samom periodu pokretanja proizvodnje, kompanija je morala odgovoriti na nove izazove koje je donijela pandemija kovida. Čini se da je poslovanje kompanije na neki način obilježilo uspješno suočavanje sa krizama i uspješno rješavanje problema koje su donosile.
“Pandemija nas je zatekla sa 175 zaposlenih ljudi i svi su zadržani u radnom odnosu u prvih šest mjeseci, dakle, nikoga nismo morali da otpustimo. Za navedeno smo dobili priznanje i neka novčana sredstva od države, kao i druge firme koje su uspjele da izađu iz tog perioda bez otpuštanja. Pandemija je zaista bila jedan veliki šok za sve firme, ne samo za našu, međutim uz borbenost, uz dobru organizaciju transporta i logistike, uspjeli smo da probijemo naše kamione do naših dobavljača na Zapadu, uspjeli smo transportovati i izvoziti robu. Tako da moram reći da smo ponosni, jer nije bilo lako. Već u 2021. godini smo nastavili sa širenjem proizvodnje, pa smo započeli izgradnju našeg trećeg objekta na 6.100 kvadratnih metara, kada smo zaposlili dodatnih 80-90 ljudi.”
Nakon prevaziđenih poteškoća AMA Adriatic se okreće novim planovima i projektima. Da li će i 2023. godina biti godina razvoja i napredovanja?
“Ove godine smo započeli izgradnju novog objekta oko 6.200 kvadratnih metara, koji bi trebao biti gotov u februaru sljedeće godine, pa se nadamo se da ćemo uspjeti zaposliti između 100 i 200 ljudi. Kompanija u ovom momentu ima tri sasvim različite proizvodnje, jedna je proizvodna hidrauličnih cilindara, gdje smo se pozicionirali kao najveći proizvođač na Balkanu, zatim, imamo proizvodnju sjedišta za radne mašine, proizvodnju kablova za radne mašine, a uskoro očekujemo i otvaranje četvrte proizvodnje, koja će biti različita od pobrojanih, tako da će kompanija i u narednom periodu nastaviti sa tehnološkim ulaganjem.”
Na koja tržišta AMA Adriatic najviše izvozi i kako se bori sa konkurencijom, naročito onom koja dolazi iz Azije?
“Najviše izvozimo u Italiju, u Njemačku, to su ujedno naša dva glavna tržišta, a sporadično izvozimo u Francusku, Španiju, zemlje Sjeverne Evrope, Južnu Ameriku. Što se tiče konkurencije, mi prema našim kupcima nastupamo prije svega sa kvalitetom i korektnim rokovima isporuke. Prema tome, kada smo i skuplji od konkurenata sa azijskog tržišta, a tu prije svega mislim na Kinu i Indiju, te Tursku koja je prilično konkurentna, našu konkurenciju uspijevamo da prestignemo kvalitetom i brzim rokovima isporuke. To su dva faktora koja nas čine konkurentnim u odnosu na jeftiniju konkurenciju.”
Optimizam i ambicija moraju biti izbalansirani sa realnim sagledavanjem potencijalnih problema. Kako se pripremate za nepovoljne oklonosti koje bi naredna godina mogla donijeti?
“Za 2023. godinu predviđena je kriza koja bi trebala da traje šest mjeseci, koja će pogotovo zahvatiti neke sektore koji su nama bliski, tako da svi mi poslodavci, pogotovo proizvođači moramo biti veoma oprezni, veoma odmjereni kada je u pitanju prodaja i planiranje proizvodnje u narednom periodu. Pratićemo šta će se dešavati u energetskom sektoru u smislu najavljenog poskupljenja energenata, a s obzirom da nam je već najavljeno poskupljenje električne energije, mi smo uspjeli izvršiti pripremne radnje kako bi amortizovali to poskupljenje.”
Kvalitet kvalifikovane radne snage na tržištu je značajan faktor u privlačenju stranih investicija. Koliko se kroz adekvatnu edukaciju može uticati na tržište rada i kako kompanije mogu dati svoj doprinos?
“AMA Adriatic je sa Srednjoškolskim centrom „Nedžad Ibrišimović“ u Ilijašu , Općinom Ilijaš i Kantonom Sarajevo ušla u projekat dualnog obrazovanja, tako da u svakom momentu imamo desetak mladih ljudi iz srednje škole koji u našoj kompaniji obavljaju praksu. Radi se o kontinuiranoj praksi, u okviru koje djeca imaju svoje mentore i nadamo se da će na kraju godine ovaj projekat polučiti rezultat, bilo da učenici ostanu kod nas da rade, bilo da se odluče tako obučeni tražiti posao negdje drugo.”
Osvrnimo se na politički ambijent u Bosni i Hercegovini kao otežavajući faktor za poslovanje kompanija u našoj zemlji. Kakav je uticaj poslovne zajednice na predstavnike vlasti i na kojem razvojnom stepenu je danas poslovna zajednica u Bosni i Hercegovini?
“Sa problemima u poslovanju smo se susretali kao i svako ko radi u ovoj proizvodnji, ali ti problemi su bili više tehnološke prirode, nego što su bili uzrokovani nekim spoljnim efektima. Imali smo uvijek dobru i korektnu saradnju sa lokalnom zajednicom, ali i sa višim nivoima vlasti, nismo bili zaustavljeni u razvoju niti neradom niti birokratijom. Ima određenih problema, čije rješenje traži izvjesne promjene u zakonodavstvu koje bi olakšale rad poslodavcima, a uglavnom su vezani za radno pravo, sistem zdravstvenog i socijalnog osiguranja, za rad Zavoda za zapošljavanje, koje treba ispravljati i na tome radimo skupa sa Udruženjem poslodavaca BiH, Agencijom za strane investicije, Vladom Kantona, opštinskim strukturama i nadam se da ćemo ih prevazići.
Poslovna zajednica u BiH je ojačala u zadnjih desetak godina i rodile su se stotine ozbiljnih firmi, pogotovo u proizvodnji. Ona je danas dovoljno jaka da u jednom civilizovanom dijalogu sa predstavnicima vlasti ostvari neke pomake na dobrobit kompletne zajednice, dovoljno je kompetentna i organizovana da može sa predstavnicima političkih organizacija da donese odluke koje mogu unaprijediti bosanskohercegovačku privredu.”
Savjete i odgovore tražimo kod ljudi koji su među najboljim u onom čime se bave. Nama treba odgovor na pitanje šta čini dobrog menadžera?
“Uspješnog menadžera čini vjera u ono što radi. Kada se prihvatiš nekog zadatka, moraš vjerovati da je to dobra stvar, ne smiješ imati nimalo sumnji, nimalo dilema. Moraš vjerovati u ono što radiš, u firmu za koju radiš, u vlastitu kompetentnost, kompetentnost svojih saradnika i kompletne organizacije.”
Šta Vas na kraju radnog dana čini zadovoljnim?
“Zadovoljan sam ako je dan prošao bez povrede radnika i ako je ostvaren rezultat koji je planiran ili rezultat približan tome. Što se tiče završetka radnog dana, radni dan ne prestaje odlaskom iz kancelarije, on se nastavlja i kući, nekim konkretnim operativnim radom i razmišljanjima o sljedećim koracima, a to je do momenta dok ne zaspiš.”
