Agresija na BiH: Još uvijek se traga za 327 nestale djece, među kojima je i 29 beba

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovini nestalo je 1300 djece. Većina je pronađena, ali potraga za 327 djece, među kojima i 29 beba, traje već 33 godine. Nedostatak informacija i šutnja otežavaju pronalazak.

Već 33 godine Esad Tufekčić iz Višegrada traži posmrtne ostatke svoje djece, Ensara i Elme, spaljenih 26. juna 1992. zajedno s još 85 osoba u kući na Bikavcu. Ensar je imao nepune dvije, a Elma pet godina. Sa Ensarom i Elmom je zapaljena i njihova mama.

“To što sam ja doživio ne bih želio nikome, ni dušmanu, da traga za kostima svoje djece”, priča on za DW, ističući da ima samo jednu želju, da nađe svoju djecu i da ih ukopa.

Ensar je, priča njihov otac, “bio osmanče, bio je živahan, čvrst i stabilan”. Elma je bila malo mršava, dodaje, ali živahna, trčkarala, dodaje njihov otac. Posmrtni ostaci su im premješteni na nepoznatu lokaciju, a učesnici i svjedoci zločina i dalje ćute. Esad Tufekčić vjeruje da će njegove prijeratne komšije progovoriti: “Žao mi je što niko od tih, koji znaju to, neće da kažu, da sebe rasterete, da daju neki doprinos da čovjek nađe, da stavi tačku na to sve.

Što se tiče nestalih beba, iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine kažu da su šanse da budu pronađene male, jer su spaljene, pa je identifikacija skoro pa nemoguća… no, rijetki slučajevi identifikacije, poput nedavnog iz Rogatice, kada je pronađena djevojčica čiji su posmrtni ostaci nagorjeli, daju tračak nade.

“Pored njenih posmrtnih ostataka pronađena je malena zlatna naušnica što je sugerisalo da je djevojčica, a to je naknadno potvrdila i DNK analiza”, otkriva Emza Fazlić, glasnogovnica Instituta za nestale osobe. Iz Instituta podsjećaju da se lokacija masovnih grobnica može prijaviti i anonimno. Samo jedan poziv i priziv savjesti, nekome može pružiti utjehu, bez koje živi četvrtu deceniju. Više u reportaži Deutsche Wellea, na OVOM LINKU.

(radiosarajevo.ba)