Simbol utrke je Visočanin Afan Habibović, pobjednik jedne takve borbe, koji aktivno stoji uz djecu koja i dalje vode svoje bitke. Gosti u emisiji Novi dan TV N1 bili su i direktor Udruženja Fikret Kubat te psihologinja Aldina Selimagić Šljivo.
Habibović je ispričao da je njegova borba počela 2017. godine kada je saznao za bolest.
Velika trka
“Onda su uslijedile hemoterapije i zračenje. Uz svoje roditelje ostao sam dovoljno jak da danas mogu pomagati drugima”, kazao je.
Fikret Kubat naglašava da je Afan primjer ustrajnosti.
“On nas je pokrenuo. To je preraslo u jednu veliku trku gdje nekoliko hiljada ljudi dođe. Da nije bilo Afana, teško bismo se odlučili na takav potez. On je primjer snage i motivacije, svjetlo na kraju tunela. Za nas su važna djeca i podrška njima. Trebali bismo biti zlatni 365 dana u godini. Želimo rušiti predrasude kojih još ima u našem društvu”, rekao je.
Psihologinja Udruženja Aldina Selimagić Šljivo istakla je da uz djecu uče prave vrijednosti.
“Najbitnije je da smo zdravi, sve drugo može stići. Svi možemo učiti od malih heroja. Djeca moraju vratiti osjećaj pripadnosti, tamo gdje su pripadala i prije bolesti”, kazala je.
Habibović je dodao da mu je velika čast biti ambasador.
“Ponosan sam na trku i na sve ljude oko mene, i da nisam ambasador”, naglasio je.
Emotivna podrška
Govoreći o organizaciji, Kubat je istakao da je majica ulaznica za trku i šetnju.
“Za šetnju imamo još majica. Pozivamo sve sugrađane da kupe majice po cijeni od 20 KM i da dođu podržati Afana i njegove drugove. I ove godine se uključio FK Sarajevo, bivši igrači Željezničara i veliki broj sportista. Nama ta podrška mnogo znači. Danas imamo dvije roditeljske kuće, a unazad 15 godina nismo imali nijednu. To je naša zajednička kuća. Svi možemo biti zlatni i to je najvažnije”, poručio je.
Selimagić Šljivo naglasila je da je prvi izazov dugotrajna hospitalizacija.
“Narušava se neka normalnost i stvara nova. Vrlo je važno da djeca imaju emotivnu podršku kako bi zadržala stabilnost. Potrebne su radionice i vježbe. Roditeljima je jako bitno da sve verbaliziraju”, rekla je.
Habibović je poručio da djeca nikada ne smiju osjećati da su sama.
“Tu je Udruženje koje je bilo svaki trenutak uz mene, ali i uz drugu djecu. I roditelji su uvijek tu. Nisu sami. Imam dosta prijatelja, ali većinu vremena provodim sam. Moj najveći san u budućnosti je da budem fizioterapeut i da pomažem djeci kao što sam ja bio i što sam prošao”, kazao je.
Plan za finansiranje
Kubat je podijelio i ličnu priču.
“Moj sin se s tri i po godine liječio od karcinoma. Ja sam u ovoj priči jako dugo i kao roditelj sam sve ovo prošao. Jako je puno posla pred nama. Sve više ljudi obolijeva od karcinoma. Moramo ostaviti po strani lične stvari, jer je bitno razmišljati o zdravlju djece. Nikada se ne zna ko se može naći u toj poziciji. Pozivam na dijalog da strateški i vladin i nevladin sektor naprave plan za finansiranje za liječenje djece. Šta poslije roditeljskih kuća? Šta uraditi dalje da ne zaostajemo za zemljama EU? Bojim se da vrijeme curi, a mi još spavamo”, upozorio je.
Psihologinja Selimagić Šljivo dodala je da je njen posao izazovan.
“Moramo imati granice između profesionalnog i ličnog, ali ovdje se emocije ne mogu isključiti. Mene ispunjavaju prijateljstva koja steknemo sa djecom”, kazala je.
(visoko.ba/N1)
