Naslovnica BORILAČKI SPORTOVI Subašić: Izazov mi je trenirati djecu kako bi postali dobri borci i...

Subašić: Izazov mi je trenirati djecu kako bi postali dobri borci i ljudi

Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

Ekipa ilijas.info posjetila je Osnovnu školu „Srednje“ u Srednjem.

Tom prilikom naš reporter prisustvovao je treningu Karate kluba „Rašid Buća“.
Tamo smo zatekli nekoliko mališana ali i starijih generacija koji pohađaju osnovnu školu u Srednjem i redovno dolaze na treninge karatea.

U razgovoru sa njihovim trenerom, Azmirom Subašićem, saznali smo da sekcija karatea u ovoj školi postoji dvije godine.

Osim toga, razgovarali smo o uslovima kojim raspolažu učenici ove škole, o načinu treniranja i drugim zanimljivim činjenicama.
Intervju sa trenerom u cjelosti možete pročitati u nastavku.

  1. Vi  ste majstor karatea crni pojas prvi dan. Trenutno ste jedan od trenera u Karate klubu „Rašid Buća“.Također ste od nedavno i karate sudija. Možete li nam reći koliko se dugo bavite karateom i zašto ste se odlučili baš za ovaj sport?

„Karateom se bavim već 20 godina. Počeo sam trenirati 1996. godine sasvim slučajno jer se moj stariji brat  učlanio u KK “Rašid Buća”. Ja sam u to vrijeme imao višak kilograma pa mi nije neki drugi sport toliko odgovarao.“- kroz smijeh je odgovorio Subašić.

  1. Svojevremeno ste bili takmičar u borbama. Učestvovali ste na mnogim takmičenjima u BiH i u regiji. Također ste osvajali medalje na međunarodnim karate turnirima. Možete li za ILIJAS.info izdvojiti neke medalje koje su vam ostale u sjećanju?

“Bio sam takmičar u borbama od 2001 do 2013. godine. Mislim da su uvijek najdraže prve osvojene medalje i one do kojih se jako teško dođe. Meni je posebno draga prva internacionalna medalja sa 15. Karate Grand Prix Croatia (2005. godine), zatim iz Madžarske  (2011. godine). Izdvojio bih još medalje sa 9. TK OPENA, iz Slavonskog Broda i medalje sa državnih prvenstva. Osim medalja, smatram da nekad više u sjećanju ostanu neka putovanja ili borbe, nebitno da li pobjedim ili izgubim u toj brobi.”

  1. Vi danas trenirate učenike OŠ „Srednje“ koja je udaljena 19 kilometara od Ilijaša. Da li mislite da se učenicima ove škole poklanja dovoljno pažnje s obzirom da se mnogo više govori o aktivnostima koje su vezana za sami Ilijaš? Kad je u pitanju KK „Rašid Buća“ koji ima svoje sekcije na području cijele općine, da li učenici OŠ „Srednje“ imaju jednak status naspram ostalih članova kluba?

„Većina drugih sportskih klubova iz naše općine nemaju svoje sekcije u OŠ „Srednje“. Vjerovatno je to zbog udaljenosti i nedostatka finansijskih sredstava.

KK „Rašid Buća“  omogućava učenicima ove škole da treniraju i samim tim poklanja im jednaku pažnju kao i ostalim članovima.

Ko god je spreman on se i takmiči, uzimajući u obzir da djeca imaju svoje kategorije tačno se zna kad mogu početi sa takmičenjima. Kad je u pitanju polaganje za pojas, također se svi naši članovi podjednako spremaju, djeca odrade svoju tehniku i kate i na taj način pokazuju sta ih je trener naučio, odnosno nije.“

  1. Možete li nam otkriti kakve uslove imaju djeca u Srednjem? Da li postoje neke poteškoće sa kojima se susreću prilikom treniranja karatea?

„Ovom prilikom želio bih se zahvaliti direktoru, gospodinu Refiku Kurtoviću i drugim uposlenicima OŠ “Srednje” na ustupljenim prostorijama za treniranje. Karate sekcija ima na raspolaganju fiskulturnu salu koja je opremljena prošle godine i  male salu koja je predviđena za priredbe. Uslovi su zadovoljavajući ali s obzirom da karate sport zahtjeva drugi oblik podloge (tetami), nadam se da ćemo i to uspjeti obezbjediti u Srednjem u nekom narednom periodu. Zasad najveća poteškoća je to što neki naši najmlađi članovi putuju oko 15 kilometara kako bi došli na trening.“

  1. Vi ste kao takmičar dobijali različita priznanja u Općini Ilijaš. Između ostalog, godine 2007. proglašeni ste sportistom godine u našoj općini. Smatrate li da neko iz ove sekcije iz Srednjeg može postići taj ili sličan uspjeh u budućnosti? Kad smo kod takvih priznanja, otkrijte nam koliko djeci danas znače medalje i priznanja?

„Moja je želja da oni svi budu šampioni i šampionke pa da se okite i većim trofejima nego što sam ja. To najviše zavisi od njih koliko će trenirati i biti posvećeni onome čime se bave. Bilo koja nagrada ili pohvala svakome znači, i nama odraslim a pogotovo djeci. Vidjeti sjaj i zadovoljstvo u njihovim očima nakon što osvoje svoju prvu medalju je nešto posebno.“

  1. Šta je teže biti, takmičar ili trener?

„Moram reći da takmičar ne može uspjeti bez trenera a trener ne može biti uspješan bez takmičara. Naravno da je uvijek teže takmičaru jer mora proći kompletan proces priprerme za takmičenja koji mu trener odredi. Međutim, meni je izazov naučiti dijete prvim koracima u karateu i trenirati ga kako bi postao dobar borac.“

  1. Krajem marta KK „Rašid Buća“ organizuje tradicionalni memorijalni turnir u našem gradu. Možete li nam reći nešto više o tome?

„Tradicionalno, posljednjih 17.godina mi u Ilijašu okupimo najbolje karatiste i karatistkinje sa prostora BiH pa će tako biti i ove godine.

Ovom prilikom pozvao bih Ilijašane i Ilijašanke da 26. marta u periodo od 10 do 19. dođu u Sportsku dvoranu i podrže sve naše takmičare ali i sve ljubitelje sporta da dođu kako bi uživali u vrhunskom karateu.“

8. Za kraj, imate li neku poruku za čitatelje našeg portala?

Čitateljima, a posebno mlađoj raji bih poručio da se bave sportom i učlane u neki od sportskih kolektiva na području općine Ilijaš. Smatram da sa treningom od sat vremena neće propustit ništa a puno toga će dobiti. I naravno želio bih se zahvaliti portalu ilijas.info na dosadasnjem praćenju svih naših aktivnosti i ustupljenom medijskom prostoru.